Fašnik se je oženil, Pepelnicu zaručil

Vrijeme poklada, odnosno fašnik značajan je u godišnjem ciklusu narodnih običaja, a u tom su vremenu prije korizme ljudi pokušavali otjerati zimu te prizvati buđenje prirode i dolazak proljeća. Poklade nikad ne dolaze u isto vrijeme u godini, već mogu biti u razdoblju od veljače do ožujka, a zavisi o prvom punom mjesecu u godini.

Najvažniji događaj je svakako ophodnja maskiranih likova selom na pokladni utorak, odnosno Fašnik, a taj se običaj, iako je izgubio svoju prvotnu funkciju, nastavlja i danas, najčešće na Fašenjsku nedelju. No već tjedan prije samog Fašnika obilježen je različitim radnjama koje tjeraju zimu i prizivaju proljeće te osiguravaju rodnost i plodnost godine koja je započela. Vrteča sreda je srijeda u tjednu prije Fašnika i tog se dana nije smjelo presti kako u kuću ne bi došle zmije, ali se nije smio kuhati grah ni išta okruglo. Tusti četrtek bio je dan kad se kuhalo masno meso. Iza njega dolaze plantavi petek, kažu da na taj dan slave imendan svi plantavi (šepavi), zatim čokljava sobota kada imendan slave svi čokljavi (kljasti). Fašenjska nedelja je danas glavni dan ophoda maskiranih likova, a nekad su je nazivali mali fašnik jer su najčešće tada u obilasku bila djeca i mladež. Sljedeći dan je fašenjski pondeljek i tada je bilo zabranjeno šivanje jer kokoši ne bi nosile jaja. Također su se morali očistiti kokošinjci. Ovo je bio dan gazdarica. Na fašenjski pondeljek one su se okupile i zabavljale u krčmi. Ostavile su svakodnevne brige i obaveze za sobom i malo se opustile. Reklo se da idu po kvasa. Zadnja namirnica potrebna da bi sutradan mogle ispeći slasne fanjke, krafline, krofne…

Već smo spomenuli da je na sam pokladni utorak, Fašnik, najvažniji ophod maskiranih likova, ali na taj dan bilo je i mnogo drugih običaja. Ujutro prije zore trebalo je zaklati (crnu) kokoš te je gazdarica njenom krvi poškropila cijelo dvorište kako cijele godine na gospodarstvo ne bi došla nikakva bolest, dok je glavu te kokoši trebalo zakopati pod prag da kuga ne dođe na kokoši. Vjerovalo se da će kobile cijele godine biti zdrave i friške ako je netko tog dana prije zore ubio krta i njegovo srce dao kobilama, a slični učinak imalo je trljanje konja cijelim krtom. Svinjska se lalovka morala skuhati u kiseloj juhi prije zore i svaki je ukućan morao jesti tu juhu kako bi imao jake i zdrave zube. Ako su oko kuće htjeli otjerati žabe i zmije, odnosno svu nesnagu, morali su tom istom juhom poškropiti oko kuće. Mast od te juhe čuvala se do Velikog petka, odnosno do prije Uskrsa, i njome su mazali pete, da ne bi popucale na rosi. Negdje su i na Pepelnicu mazali noge djeci kako bi mogla svugdje ići, a da ih nikakva nesnaga ne dohvati. Tog je dana bilo zabranjeno presti jer bi vjetar mogao razoriti krov, a imali su i neke radnje kojima su pokušali proricati vrijeme – stavljali su u vodu obrezane rozge trsa kako bi saznali kakva će biti godina, a uz to znali su saditi tri zrna kukuruza, ujutro, u podne i navečer i prema tome pokušali saznati koje će vrijeme biti najbolje za sjetvu. Osim običajima, koji su potrebni za zaštitu domaćinstva i gospodarstva, vrijeme poklada ispunjeno je različitim šaljivim događajima pa su u nekim selima gdje su bili djevojka ili mladić koji su se već odavno trebali oženiti, postavljali proklijalu repu na stup pred kuću. Završavanjem silnog veselja, zabave do dugo u noć, plesanja, sviranja i zabavljanja, polako dolazi Pepelnica i s njom vrijeme čišćenja i korizme.

autor teksta: Jelena Tisaj

Please like & share:

Article written by admin