Stari grad Čakovec

Čakovečki Stari grad najvrjedniji je kulturno-povijesni spomenik u Međimurju. Kao drveno utvrđenje spominje se već u drugoj polovini 13. stoljeća, u vrijeme gospodstva grofa Dmitra Čaka, po kojemu je Čakovec kasnije dobio ime. Kao utvrđeni grad spominje se 1333. godine u ispravi kralja Karla Roberta. Onovremeni gospodari Lackovići, Celjski i Ernušti do sredine 16. stoljeća izgradili su prostrani dvor sa snažnim vanjskim obrambenim sustavom.

U ime naknade za sredstva uložena u obranu zemlje, kralj Ferdinand I. Habsburški je 1546. godine Nikoli IV. Zrinskom (1508.-1566.) darovao Međimurje. Međimurje je tako došlo u posjed jedne od najznačajnijih obitelji u feudalnoj povijesti Hrvatske. Pet generacija Zrinskih gospodarilo je Međimurjem. Zrinski su redom bili hrvatski banovi, istaknuti ratnici protiv Osmanlija, graditelji, pjesnici, humanisti, poznavatelji i ljubitelji znanosti i umjetnosti, protivnici austrijskog apsolutizma i centralizma, a Nikola IV. Zrinski Sigetski i njegov praunuk Nikola VII. Zrinski Čakovečki i europski poznate ličnosti. Zbog stalne osmanlijske opasnosti Zrinski su izgradili obrambeni sustav na rijeci Muri, a čakovečki kastrum pretvorili u snažnu nizinsku renesansnu tvrđavu. Unutar zidina sagrađena je četverokutna palača s unutarnjim dvorištem.

Nakon sloma zrinsko-frankopanskog ustanka 1670. godine čakovečko je vlastelinstvo došlo pod upravu Kraljevske komore, potom raznih zakupnika, a 1719. godine dobili su ga češki grofovi Althan. Novi su vlasnici grad zatekli u žalosnom stanju, a snažan potres koji je 1738. godine zadesio Međimurje gotovo je srušio tvrđavu i palaču. Althani obnavljaju i rekonstriraju kompleks: palači je dograđen drugi kat, a stari toranj iznad ulaza u palaču je zbog dotrajalosti porušen, te je sagrađen novi iznad ulaza u tvrđavu.

Althani Čakovečko vlastelinstvo i Stari grad prodaju 1791. godine grofovima Feštetić. To je vrijeme sloma feudalnog sustava i ubrzane kapitalizacije vlastelinstva. U Starom gradu je 1855. godine otvorena šećerana, 1871. godine Kotarski i Okružni sud,  te Građanska, a od 1878. godine i Učiteljska škola.

Grof Eugen Feštetić prodao je 1923. godine Čakovečko vlastelinstvo i Stari grad zagrebačkoj tvrtki za promet drvom ˝Slavonija d.d.˝, a ova ga je 1933. prodala čakovečkom udruženju obrtnika. Tijekom mađarske okupacije u Starom gradu su smješteni represivni organi okupacijske vlasti.  1946. otvorena je Ekonomska škola i đački dom, a od 1954. godine grad je u vlasništvu Muzeja Međimurja Čakovec.

Danas je to spomenički kompleks nulte kategorije i središnji memorijalni prostor Međimurja. Njegovi bastioni, zidine, palača i perivoj srce su današnjeg modernog grada.