Tijekom jeseni 2016. godine u organizaciji Muzeja Međimurja Čakovec sproveden je nastavak geofizičkih istraživanja nalazišta Ferenčica. Radovi su trajali od 29. listopada do 2. studenog, a obuhvaćali su sljedeće katastarske čestice, katastarske općine Prelog: 6245/2, 6246, 6644, 6645 i 6646. Voditeljica programa bila je Branka Marciuš, viša kustosica arheoloških zbirki Muzeja Međimurja Čakovec, a geofizičke radove izvodila je tvrtka Gearh, s voditeljem istraživanja doc. dr. Brankom Mušičem i suradnicima: Igorom Medarićem, Filipom Matijevićem i Margaretom Mikić. Spomenuti je program financiran sredstvima Ministarstva kulture RH.
Arheološko nalazište Ferenčica nalazi se oko 3 kilometra zapadno od grada Preloga, na 152 metra nadmorske visine i neposredno uz državnu cestu Čakovec-Koprivnica. Usmena predaja položaj povezuje s pričom o nestalom gradu, dok literatura s kraja 19. i prve polovine 20. stoljeća na položaju Ferenčice spominje postojanje vojnoga utvrđenja. Od 1963. godine - kada su provedena prva iskopavanja – pa do danas, nalazište je bilo predmetom nekoliko arheoloških iskopavanja i geofizičkih istraživanja, koja su rezultirala spoznajom i pretpostavkom o postojanju rimske vile rustike.
Geofizička istraživanja s primjenom magnetske metode (Geometrics G-858) i geoelektričnoga kartiranja (Geoscan RM15) obuhvatila su sjeverni dio arheološkoga nalazišta, a ukupna istražena površina iznosila je 5200 m². Na svim istraženim površinama udaljenost između paralelnih profila mjerenja iznosila je 0,5 metara.
Cilj provođenja magnetske metode bio je otkriti ostatke arhitekture, točnije slojeve urušavanja rimskih krovnih opeka, zatim peći i spaljene gline u različitim formama te negativnih struktura poput jaraka i sl. Izmjerene magnetske anomalije činile su linije induciranoga tipa magnetizacije, interpretirane kao zidovi od kamena i veće površine relativno jače magnetizacije s termoremanentnim tipom magnetizacije, interpretirane kao arheološki ostaci raznih vrsta opeka ili peći.
Geoelektričnim kartiranjem potvrđeno je postojanje ostataka zidova otkrivenih magnetskom metodom. Prepoznato je i nekoliko područja s relativno višim vrijednostima otpora, ali bez jasno prepoznatljivih tlocrtnih formi, interpretiranih kao arheološki slojevi s loše očuvanim ostacima arhitekture. Na sjevernom pak je dijelu istraživanoga područja utvrđeno postojanje pojasa viših vrijednosti, interpretiranoga kao ostaci prilazne ceste.