Jelena Zrinski ˝najhrabrija žena Europe˝

Sporazumom potpisanim 15. siječnja 1688. Jelena Zrinski predala je nakon dvogodišnje opsade glavnom zapovjedniku Gornje Ugarske grofu Antoniu Carafi tvrđavu Munkács. Ova se sposobna, odlučna i brižna žena borila za svoju obitelj, ali zahvaljujući svojoj diplomatskoj aktivnosti skrenula je i pozornost međunarodne političke javnosti za ugarsko pitanje. Europa se zgrožavala i brinula, prosvjedovala i oduševljavala njome. Francuski kralj Luj XIV. nazvao ju je „najhrabrijom ženom Europe“.

Najstarija kći Petra Zrinskog i Ane Katarine Frankopan, rođena je 20. siječnja 1643. godine u Ozlju.  Prema starom običaju u obitelji Zrinski kao prvorođena kćer dobila je ime Jelena. Njezin su život obilježili turbulentno razdoblje prožeto unutarnjopolitičkim previranjima te obitelj i okruženje u kojem je živjela. U svom je obiteljskom domu svladala sve što će joj kasnije u životu biti bitno – naučila je voditi dvor i upravljati svojim posjedima. Iznimni osjećaj za jezike naslijedila je od svoje majke, a voljela je glazbu kao i vrtlariti, jahati te sokolariti.

S obzirom na običaje njezinog vremena udala se upadljivo kasno. Lijepa prvorođena kći obitelji Zrinski udala se 1666. za Franju I. Rakoczija (1645. – 1976.), jedinog muškog potomka i baštinika moćne i imućne kneževske obitelji, izabranog erdeljskog kneza. Pod njezinim utjecajem Rákóczi se pridružio pokretu njezina oca u otporu protiv bečkog apsolutizma. Nakon muževe smrti 1676. godine uspjela je od kralja ishoditi skrbništvo nad svojom djecom Julijanom Barbarom i Franjom II., a time i nasljedna prava obitelji Rákózci kao i čast velikog župana sároske županije.

Godine 1682. sklopila je brak s novim vođom pobune protiv habsburškog dvora, knezom Gornje Ugarske Emerikom Thökölyjem (1657. – 1705.). Nakon predaje Munkácsa Jelena je završila u Beču gdje su joj djeca oduzeta odnosno poslana na školovanje u razne samostane. Thököly uspio razmijeniti Jelenu za zarobljenoga generala i ona mu se pridružila na prostoru Osmanskog Carstva.

Jelena je umrla nakon kratke bolesti 18. veljače 1703. na svojem posjedu Cvjetna poljana u Nikomediji. Njezini su posmrtni ostaci 1906. godine prenešeni s ostacima supruga Thökölyja i sina Franje II. Rákóczija u katedralu u slovačkim Košicama.

Ovoj iznimnoj ženi, o kojoj se nažalost u Hrvarskoj malo zna, posvetila je mađarska akademkinja Ágnes Várkonyi knjigu Jelena Zrinski, najhrabrija žena Europe, prevedenu na hrvatski jezik 2011. godine.

Autorica teksta: Ana Šestak, kustosica povijesnih zbirki

Jelena Zrinski
Please like & share:

Article written by admin