Kultura negdašnjih građanskih salona

Građanski salon ili lijepi salon, kako je mu je bio uvriježen naziv u 19. i prvoj polovici 20. stoljeća, bio je najreprezentativniji dio kuće i obično je stajao uz blagovaonicu. Ovo su bile najljepše uređene prostorije u kući s namještajem uvoženim iz Austrije ili Mađarske. Bio je namijenjen primanju gostiju jer prema standardnim društvenim pravilima u 19. i početkom 20. stoljeća, svaka boljestojeća obitelj, ukoliko je željela uživati dobar glas, imala je obavezu držati kuću otvorenom i redovito priređivati ručkove, večere, domjenke i zabave. Salon nije bio samo mjesto nego i pojam za društveno okupljanje u privatnosti nečijeg doma gdje su se njegovala stara i sklapala nova poznanstva, ali istovremeno i isticale obiteljske vrline i postignuća. Otmjene salonske garniture, često presvučene skupocjenim materijalima i resicama s bogato rezbarenim drvenim okvirima stolaca i trosjeda simbolički su odražavale obiteljski status, a razni dodatni predmeti poput portreta predaka, slika, obiteljskog posuđa s ugraviranim monogramom, polica s odabranim knjigama dodavali su salonu osobnu vrijednost i isticali kulturne i političke ideje kojima je obitelj bila naklonjena. Glavna osoba u vođenju salona i kreiranju društvenih veza bila je domaćica.

U stalnom postavu Muzeja Međimurja jedan od atraktivnijih eksponata je upravo salonska garnitura kakvu je posjedovala i obitelji Hirschler/Zalan iz Donje Dubrave, a koja datira u drugu polovicu 19. stoljeća. Hirschleri su bili vrlo bogata i poznata židovska obitelj industrijalaca i veletrgovaca drvetom, a zahvaljujući obiteljskoj tvrtci „Ujlaki-Hirschler“ osnovanoj 1828. godine pokrenut je gospodarski razvoj Donje Dubrave te je i izgrađen centar mjesta: zgrada stare škole, palača Hirschler/Zalan, zgrada današnje ambulante, te raskošan perivoj. Leopold Hirschler, suvlasnik tvrtke „Ujlaki-Hirschler“ s dijelom obitelji prešao je 1885. godine na katoličku vjeru i prezime promijenio u Zalan. Pozlaćena salonska garnitura koju vidimo na slici vrlo je slična onoj naslikanoj na ogromnom platnu u pozadini, a koje portretira bračni par Zalan kako sjedi upravo na takvoj salonskoj garnituri. Radi se o stoliću s pločom u obliku štita presvučenom roznim plišom, četiri stolice te dvosjedu presvučenim roznim damastom s bijelim ukrasnim aplikacijama. Namještaj djeluje vrlo delikatno zbog tankih i elegantnih nogu i okvira sjedala. Stolić je vrlo pomno i maštovito izrezbaren u maniri barokne vegetabilne ornamentacije, dok su na dva naslona sjedala kao i na klupi posebno intrigantan detalj pomno oblikovane glavice anđela s krilima. Garnitura je rađena u neo Louis XVI stilu koji imitira vibrantni rokoko iz 18. stoljeća. Garnitura je restaurirana 2007. godine, kada je i zamijenjena presvlaka te obnovljena pozlata.

U skladu s otmjenim namještajem cijenila se i poštivala kultura ophođenja i dobri maniri, a bonton i određena društvena pravila učila su se od malih nogu.

autor teksta: Maša Hrustek Sobočan, viša kustosica Kulturno-povijesnog odjela

Please like & share:

Article written by admin