Međimurske popevke

Jednoglasno žensko pjevanje u prirodnom registru bez instrumentalne pratnje je najstariji sačuvani oblik pjevanja u Međimurju. Obično ga nazivamo popevkom, a pod tim je nazivom ovaj kulturni fenomen zaštićen kao nematerijalno dobro pri Ministarstvu kulture Republike Hrvatske.

Na ovaj iznimno vrijedan segment međimurske tradicijske baštine pozornost su skrenuli sakupljači narodne baštine u drugoj polovici 19. stoljeća. Najviše je popevki zabilježio Vinko Žganec, rođeni Vratišinčanin, koji je neumornim radom na terenu zabilježio oko 15 000 napjeva. Samo je manji dio od njih obrađen i objavljen, dok je ostatak rukopisne ostavštine pohranjen u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, a manji dio u Muzeju Međimurja Čakovec.

Kad su se popevke počele sve manje pjevati u drugoj polovici 20. stoljeća pojavila se potreba da ih se popularizira i tako očuva.  Stoga je Kulturno umjetnička udruga Seljačka Sloga Nedelišće 20. srpnja 1971. godine organizirala festival „Prvi glas Međimurja“.  Ta se manifestacija održava i danas pod nazivom Smotra međimurske popevke u istom mjestu. Za organizaciju prvih Popevki 1971. godine zaslužni su tamburaši KUU-a zajedno s dugogodišnjim umjetničkim voditeljem i koreografom Matijom Grabrovićem.

Ministarstvo kulture 2017. godine kandidiralo je Međimurske popevke za upis ne UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Odluka o upisi bit će donesena krajem ove godine. Uz sve aktivne izvođače, kulturne i obrazovne institucije koje prenose i brinu o ovom dobru, tu je i Muzej Međimurja Čakovec koji u svom projektu Nematerijalna baština Međimurja u listopadu ove godine priprema snimanje filma o popevki. Nadamo se da će se premijerno prikazati povodom upisa popevki na UNESCO-vu listu.

Janja Kovač, kustosica Etnografskog odjela

Please like & share:

Article written by admin