Nejdite ljudi vu strajnski svet

Posljednjih smo godina svjedoci ubrzanog iseljavanja mladog stanovništva, kako Međimurja, tako i čitave Hrvatske. Bilo da je riječ o privremenoj ili stalnoj promjeni mjesta boravišta, čini se da je prilika za boljom zaradom u zapadnim zemljama problem na koji Republika Hrvatska u ovom trenutku nema odgovora, pa tako zapravo ne možemo ni znati kakav će biti i konačni rezultat čitavog procesa. Ipak, sličnih je migracija bilo i kroz povijest, ponekad i u daleko većim razmjerima. Smatra se tako da je od 1880. do kraja Prvog svjetskog rata oko 350 000 ljudi iz tadašnjih hrvatskih zemalja emigriralo samo u Sjedinjene Američke Države. Te migracije naravno ni u kojem slučaju nisu bile privremene. Kao što znamo, Međimurje je tada bilo dio Zaladske županije, ali procesi u mađarskim zemljama nisu se bitno razlikovali od onih u hrvatskim. Međutim, mediji su tada određenom propagandom činili sve kako bi ljude zadržali u zemlji, dakle, suprotno od onog čemu svjedočimo danas. Pa tako vidimo i da godine 1911. dvojezične novine Muraköz/Medjimurje prenose tragičnu sudbinu „zalamegjeiskoga človeka“ u Americi. Vele oni da je stanoviti Istvan Nagi pred nekoliko godina „cieloga imetka prodal i u Ameriku išel“. On u novom svijetu vrlo brzo pronalazi dobar posao,  „na kaj je i njegva supruga za njim išla“. Onih mjeseci u kojima je Istvan, ili po našem Štef, „delal i skrbel, blaženo su živeli“. Ali nakon nekog vremena kola su mu krenula nizbrdo i on ostaje bez posla. Iako je marljivo i vrijedno tražio novi, nikako ga nije uspio dobiti, pa su tako vrlo brzo „on i njegva supruga u nevolju došli“ i „črez dane su morali gladuvati“. Siroti naš Štef, „kada je videl, da si nemre službu skrbiti, ustanovil je da se od življenja odstupi. Jeden dan, kada mu supruga ne bila doma, strelil se. Odmah je umrl.“ Mi naravno ne znamo je li priča o Istvanu stvarna ili izmišljena, ali znamo da su mađarske dvojezične novine ulagale određen trud, ne bi li doprinijele tome da Međimurci ostanu u svojim domovima.(izvor: Muraköz-Medjimurje 8.1.1911.)

autor: Zoran Turk, kustos-pripravnik Povijesnog odjela

Murakoz

Please like & share:

Article written by admin