Nematerijalna baština RH – Međimurska popevka

„Međimurska popevka sastoji se od stihova koji se pjevaju na melodiju (vižu), oblikujući pjesmu (pesem). Ispjevana je tonskim nizovima s elementima pentatonike i/ili starocrkvenim modusima (najčešće dorskom i eolskom). Uži melodijski opseg, češći u starijim plesnim napjevima, slijed tonova u nizu i ujednačen ritam obilježavaju starije napjeve. Njezinim daljnjim razvojem promjenjivost, asimetričnost i polimetričnost glavne su značajke ritmičke strukture napjeva koji se pjevaju s naglašenom osjećajnošću“, stoji kao najosnovniji opis ovog kulturnog dobra u rješenju Ministarstva kulture kojim se međimurska popevka proglašava nematerijalnim dobrom Republike Hrvatske.

Pjesme su se u međimurju do 19. stoljeća pjevale bez pratnje instrumenata, odnosno a capella, dok im se kroz 19.  i 20. stoljeće pridružuju različiti instrumenti. Dio repertoara popevki je do danas zadržao karakteristike epskih napjeva poput melodijske jednoličnosti i pripovjednog karaktera, dok su veći dio balade i romance ljubavnog karaktera. Prema sadržaju sačuvani korpus popevki možemo podijeliti na mitske, obredno-običajne, situacijske, zavičajno-domoljubne, duhovne te refleksivne ili spoznajne napjeve.

Danas se međimursku popevku vrlo rijetko čuje u slobodnom izvođenju. To, na sreću, nije bio slučaj u prvoj polovici 20. stoljeća kad su na području Međimurja brojni melografi i etnomuzikolozi poput Vinka Žganca, Florijana Andrašeca, Josipa Štolcera Slavenskog, Ivana Mustača ili Miroslava Madalenića obilazili teren i bilježili pjesme i napjeve. No, popevke su preživjele prije svega zbog brojnih interpretatora od kojih se danas ističu Monika Orehov iz Dekanovca, Elizabeta Toplek iz Donje Dubrave ili Marija Tuksar iz Vratišinca.

Sjećanje na stare viže održavaju Međimurske popevke koje se jednom godišnje održavaju u Nedelišću u organizaciji Kulturno umjetničke udruge Seljačka Sloga Nedelišće. Za organizaciju prvih Popevki 1971. godine zaslužni su tamburaši KUU-a zajedno s dugogodišnjim umjetničkim voditeljem i koreografom Matijom Grabrovićem. Upravo na temelju ostavštine spomenutog Mateka, kako su ga od milja zvali njegovi plesači i svirači, u Muzeju Međimurja Čakovec oformljena je Zbirka međimurskog folklornog stvaralaštva. Cilj zbirke je bilježenje i valoriziranje rada na očuvanju baštine Međimurja pojedinaca-amatera, onih „spomenika nematerijalne baštine“, da se poslužimo riječima Ivana Ivančana mlađeg izrečenih na nedavnoj Smotri međimurskog folklora u Donjoj Dubravi.

Stihovi međimurskih pjesama razliježu se i postavom etnografskog odjela te tako uvode posjetitelje muzeja u melos i mentalitet međimurskog težaka. U suradnji s Lidijom Bajuk koja je pjesme otpjevala, autorica stalnog postava muzejska savjetnica Smiljana Petr-Marčec odabrala je osam pjesama koje svojom temom prate tematiku pojedine prostorije. Nematerijalna baština ne može se prezetirati predmetima, ali uz pomoć tehnologije dobiva svoje mjesto u muzejima dodajući mu  neuhvatljivu, ali sveprisutnu notu – u ovom slučaju pjesmu koja je Međimurce pratila i još uvijek prati kroz život.

autorica teksta: Janja Kovač, kustosica etnografskih zbirki

Please like & share:

Article written by admin