Nematerijalna baština svijeta, Hrvatske, Međimurja

Od 70-ih godina 20. stoljeća pod okriljem UNESCO-a započela su promišljanja o načinu vrednovanja i zaštite nematerijalne baštine čovječanstva. Iako nije moguće ispisati definiciju nematerijalne baštine tako da bude opće prihvaćena, pod tim pojmom podrazumijevamo jezik, dijalekte, govore, toponimiku, usmenu književnost, folklorno stvaralaštvo u području glazbe, plesa, predaje, igara, obreda, običaja, tradicijska umijeća i obrte. UNESCO je 2003. godine usvojio Konvencija o očuvanju nematerijalne kulturne baštine koja je na snagu stupila 2006. godine. Godinu dana ranije, 2005., Republika Hrvatska ratificirala je tu konvenciju i danas je najuspješnija država u Europi po broju upisanih natuknica – njih čak 14.

U skladu s odredbama Konvencije, pojedina stavka mora najprije biti upisana na listu na nacionalnoj razini, a zatim se može kandidirati za UNESCO-vu listu. Nacionalna lista dosad broji preko stotinu natuknica, a njih 14 dolazi s područja samog Međimurja ili šireg kulturno-geografskog područja označenog kao sjeverozapadna Hrvatska. Među njima je medičarski obrt s područja SZ Hrvatske i Slavonije, o kojem smo već pisali u ovoj rubrici, uvršten i na UNESCO-vu listu. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske nadležno je tijelo koje daje smjernice i nadgleda postupak kandidature na nacionalnoj i nadnacionalnoj razini. Taj proces prati i Muzej Međimurja Čakovec koji u svojoj redovnoj djelatnosti istražuje i dokumentira nematerijalnu baštinu kojoj je u bliskoj budućnosti namijenjeno istaknuto mjesto u proširenim muzejskim postavima.

Kako je pred nama vrijeme fašnika, ulicama međimurskih sela i gradova uskoro će prodefilirati mnogobrojne maske te ćemo s pokladnim maskama nastaviti predstavljanje nematerijalne baštine Međimurja upisane ne nacionalnu listu. Među najneobičnijima su zasigurno pikači, maske čija je izrada zaštićena kao nematerijalno kulturno dobro. Pikači su prepoznatljive glomazne maske za koju je potrebno osobu koja se maskira omotati slamom, odnosno slamom oblikovanom u trake. Za potrebe omatanja cijelog tijela potrebno je izraditi i do 7 slamnatih traka promjera 15-ak centimetara, a njihova duljina može varirati od 3 do 15 metara. Cijela maska upotpunjena je slamnatom košnicom s prorezom za oči koja se stavlja na glavu pikaču. Maska je dobila svoje ime po grani od čičaka koja se nosi u ruci kojom je moguće nekoga pikati. Za njegovanje izrade i prezentacije ovih maski danas se brine KUU Pikač iz sela Selnica. Pikače danas možemo vidjeti u fašničkim povorkama, a sve više i na turističkim događanjima kako po Međimurju tako i izvan njega.

autor teksta: Janja Kovač

Please like & share:

Article written by admin