Priča o skrivenom blagu

Kada je Stjepan Jurak 2000. godine u Donjem Vidovcu na mjesnom groblju kopao grobnu jamu, nije ni slutio kako će pronaći arheološki nalaz neprocjenjive vrijednosti. Kada je na dubini od 180 centimetara udario u metalni predmet, posumnjao je da se radi o eksplozivnoj napravi, obzirom da je na istome mjestu 13 godina prije pronađena protutenkovska granata. Međutim, nakon dolaska policijskih djelatnika uz sve mjere opreza iz zemlje je izvučen prekrasan srebrni vrč.

Nakon pronalaska predmet je predan općinskom načelniku koji je regularno postupio, kontaktiravši Muzej Međimurja Čakovec i predavši pronađenu dragocjenost u ruke muzejskom arheologu. Sretan je pronalazač prema zakonu koji regulira takve situacije tretiran kao pronalazač blaga – što je u doslovnom smislu i bio – te mu je propisno isplaćena nagrada kao nalazniku.

Analizom predmeta konstatirano je da se radi o rimskom srebrnom vrču sa tragovima pozlate iz 4. stoljeća. Luksuzan i rijedak predmet kao što je vrč iz Vidovca možemo svrstati u rang vrhunskih arheoloških nalaza, a da priča bude zanimljivija, prema obliku i načinu izrade vrlo je sličan primjercima vrčeva bajoslovno vrijednog Seusovog blaga – najljepšeg rimskog skupnog nalaza – čijih je četrnaest primjeraka srebrnog posuđa procijenjeno na čak 100 milijuna funti.

Glavna je nedoumica arheologa kod pronalaska bilo kakvih slučajnih arheoloških nalaza, da li mjesto pronalaska krije arheološko nalazište sa više sličnih nalaza. Tako su na Starom groblju nedugo nakon otkrića srebrnog vrča organizirana arheološka istraživanja koja nisu utvrdila postojanje kulturnog ili arheološkog sloja.

Ostalo nam je dakle pitanje kako je naš vrč dospio u Donji Vidovec? Budući da se u arheologiji skupni nalazi luksuznih predmeta uglavnom vežu uz krizna razdoblja kada su imućni bježeći skrivali svoju imovinu, posumnjalo se da je ista okolnost nalaza vezana i uz vidovečki vrč. Anketiranjem mještana i pregledom povijesnih podataka zaključeno je, da je krizno razdoblje tijekom kojeg je stjecajem okolnosti vrč dospio na vidovečko Staro groblje, vrijeme završetka Drugog svjetskog rata.

Naime, već potkraj 1944. godine kopali su se rovovi uz cestu prema Donjoj Dubravi i oko groblja, obzirom da je ono smješteno na najvišoj koti i bilo pogodno za obranu. Kada je početkom travnja 1945. godine započelo oslobođenje Međimurja, jedinice Južne fronte Crvene armije – sastavljene od uglavnom bugarskih vojnika – naišle su na snažan otpor njemačkih jedinica smještenih u rovovima kod Starog groblja. Nakon nekoliko dana borbe su prestale i bugarske su jedinice zauzele Donji Vidovec. Zanimljiv je podatak da su Nijemci prilikom povlačenja uzeli 120 konja i 90 zaprežnih kola za potrebe prijevoza ranjenika prema Mariboru i Austriji.

Naša je pretpostavka, da je vrč najvjerojatnije zaplijenjen tijekom nemirnih ratnih vremena i tijekom povlačenja neprijateljskih vojnika ˝zaglavio˝ u rovu na Starom groblju. To potvrđuje i velika dubina pronalaska od oko 180 cm, što nije slučaj kod arheoloških nalaza sa stratigrafskim kontekstom.

Srećom u nesreći, luksuzan i raritetan srebrni vrč, neprocjenjive vrijednosti danas je zaštićeno kulturno dobro, te je kao dio muzejske Zbirke antičke građe upisan u Registar pokretnih spomenika kulture, a u budućem novom stalnom postavu biti će izložen i istaknut kao jedan od najvrjednijih predmeta fundusa našeg Muzeja.

autor teksta: Branka Marciuš

Please like & share:

Article written by admin