Stalni postav etnografskih zbirki

Građa iz zbirki etnografskog odjela prezentirana je u stalnom postavu na prvom katu palače. Postav je koncipiran tako da prati izmjenu godišnjih doba kroz smjenu najznačajnijih poslova i običaja za to vrijeme godine. Život jednog domaćinstva u Međimurju u drugoj polovici 19. i prvoj polovici 20. stoljeća karakterizira posvećenost obradi polja. Stoga su u stalnom postavu predstavljeni veći poljoprivredni radovi te alati i strojevi koji su se koristili za te poslove. No, rad nije bio jedina aktivnost Međimuraca. Proštenja, sajmovi, zajednički poslovi, obilježavanje blagdana ili hodočašća predstavljaju otklon od uobičajenog vremena, vrijeme u kojem su se pričale priče, plesalo i pjevalo, prenosila znanja, zaljubljivalo se. Preplitanje materijalnog i nematerijalnog vida života nit je koja se provlači kroz cijeli postav.

Tri najznačajnija događaja u životu svakog pojedinca – rođenje, svadba i smrt – obrađeni su u zasebnim prostorijama. Ove je trenutke pratio velik broj običaja koji su zabilježeni na popratnim legendama uz predmete. Na taj se način fizičkim predmetima daje kontekst u kojem su korišteni, kontekst bez kojeg su samo komad oblikovanog drveta, platna, metala.

Postav etnografskih zbirki sadrži dragulje poput cjelovitog licitarskog štanda s licitarskim proizvodima, velikog vertikalnog tkalačkog stana i prikaza tkanja, ručno izrađenih drvenih pokladnih maski, tibetnih rubaca kao najistaknutijeg dijela međimurske narodne nošnje ili čipkarice koje izrađuje svetomarsku čipku uz pomoć batića i bala.

Autorica muzejske koncepcije stalnog postava je Smiljka Petr Marčec, muzejska savjetnica.