Sveti Ivan Nepomuk i javna čakovečka spomenička plastika

Dio gradske vizure Čakovca osim prometnica,  arhitekture i hortikulture čine i javne skulpture.  Smatramo ih sastavnim i oblikovnim faktorom u kreiranju kulturnog urbanog prostora grada. Takva praksa nije kreacija suvremenog doba, razne javne plastike krasile su pročelja javnih zgrada i gradske trgove i u prošlosti. To su bili mahom prikazi raznih svetaca zaštitnika za koje se u narodu vjerovalo da imaju određene zaštitničke moći. Iako je većina javnih skulptura rađena od kamena, bilo je i drvenih, podložnih negativnim utjecajima atmosferilija i propadanju. Kako bi se to spriječilo, neke od tih javnih plastika našle su svoj drugi dom u čakovečkom gradskom muzeju.

Jedna od takvih je i drvena skulptura Sv. Ivana Nepomuka i dvojice anđela koji ga prate. Radi se o vrlo vrijednom baroknom polikromnom prikazu sveca koji  je bio izvorno postavljen unutar drvenog poklonca na obodu vanjskog opkopa Starog grada, lijevo od ulaznog mosta, na mjestu današnje pješačke staze koja prati liniju jezera uz zid bivše tvornice MTČ-a. Spomenik su postavili češki grofovi Althan, negdje između 1729. i 1755. godine, tadašnji gospodari Međimurja. Vrlo vjerojatno je spomenik dala postaviti upravo grofica Anna Maria Pignatelly-Althan koja je posebno štovala ovog sveca, također čeških korijena. Sveti Ivan Nepomuk živio je u 14. stoljeću, a zbog spora s praškim nadbiskupom 1393. godine bačen je noću s Karlova mosta u Vltavu. 1729. službeno je priznat mučenikom i svetim. Štuje se kao zaštitnik mostova i zagovaratelj protiv poplava te se često kipovi s njegovim likom postavljaju na javnim mjestima kraj mostova ili vode. U vrijeme kada je poklonac postavljen, oko Starog grada nalazila se voda u dva opkopa, a do ulaza je vodio drveni most. Pretpostavlja se da je tamo pozicioniran strateški da bi se spriječilo poplavljanje Starog grada i njegovo propadanje u močvarno tlo. Drveni poklonac s krovićem i ogradicom jasno se vidi na poznatom slikovnom prikazu Starog grada iz 1840. godine, često reproduciranom, čiji se original čuva u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu. Nakon što grofovi Feštetići unutar Starog grada grade tvornicu šećera te ne iskazuju interes za daljnjim očuvanjem kompleksa, kipovi iz poklonca spašeni su od propadanja premještanjem 1880-tih u nišu na pročelju Vatrogasnog doma na današnjem Trgu Rudolfa Kropeka. Razlog premještanja može biti i isušivanje vode iz opkopa Starog grada za potrebe tvornice, dok je na novoj lokaciji tekao potok Trnava te je spomeniku vraćena zaštitnička funkcija. Tijekom 2. svjetskog rata zgrada je srušena, kipovi su premješteni u franjevački samostan u Čakovcu, a od tuda u novoosnovani gradski čakovečki muzej 1954. godine.

Kipovi su dobro očuvani – anđeli su restaurirani 1982. godine u restauratorskom zavodu JAZU, a kip sveca restaurirala je Eva Winkler 1990. godine. U stalnom postavu muzeja spomenik zauzima istaknuto mjesto u Sakralnoj zbirci te pozicioniranjem u zidnu nišu zajedno s anđelima koji su integralni dio cjeline aludira na originalni vanjski postav.

Autor teksta: Maša Hrustek Sobočan, viša kustosica kulturno-povijesnih zbirki

Please like & share:

Article written by admin