Sveti Jeronim u Štrigovi

Ovog se vikenda u jednom od najstarijih, ali i najljepših mjesta u Međimurju, Štrigovi, održavaju Štrigovske noći, već tradicionalna manifestacija ispunjena brojnim kulturnim i društvenim događanjima, pa ćemo se i mi osvrnuti na najvažniju tradiciju vezanu uz ovo predivno međimursko mjesto – tradiciju o rodnom kraju sv. Jeronima. Za ovog izuzetno važnog kršćanskog svecu znamo da je sredinom 4. stoljeća rođen u Stridonu, negdje na granici pokrajina Dalmacije i Panonije, a kroz kasnija su stoljeća brojna mjesta preuzimala identitet Stridona, a među njima i naša Štrigova. Treba spomenuti da se sv. Jeronim i hagiografski prikazivao s kamenom u ruci kojim se lupa po prsima i ponavlja: „Oprosti mi Bože što sam Dalmatinac“. Kako prostor Međimurja ipak nikad nije bio dio Dalmacije, trebamo se zapitati odakle legenda o Jeronimu u Štrigovi. Da bismo potražili prve izvore o tome, trebamo se vratiti sve do srednjeg vijeka, točnije, sredine 15. stoljeća, kada Međimurjem gospodare grofovi Celjski. Međimurje je bilo samo djelom velike državine Celjskih, a na čitavom je prostoru pod njihovom vlašću cvjetalo graditeljstvo, između ostalog izgrađena je i crkva sv. Jeronima u Štrigovi. Posebno je zanimljivo što i papa Nikola V. krajem godine 1447. daje posebni oprost od grijeha crkvi i hodočastilištu u Štrigovi, gdje je, kako se navodi u ispravi, Jeronimova rodna kuća i gdje je svetac odgojen! Celjskima, kako Ulriku, tako i Fridriku, samom pokrovitelju gradnje crkve i hodočastilišta, pape tih godina često izlaze u susret s raznim povlasticama i odrješenjima od grijeha, što i nije čudno s obzirom na to da su upravo oni graditelji brojnih svetišta i promicatelji kršćanstva. Takva se potvrda zapravo i izdala u svrhu popularizacije hodočastilišta. Tradicija o Jeronimu se vrlo dobro uhvatila, pa tako Štrigovu kroz naredna stoljećima na brojnim kartama i rječnicima vidimo označenu upravo kao svečevo rodno mjesto.

Do nove velike popularizacije dolazi sredinom 18. stoljeća, kada je sagrađena današnja crkva i pavlinski samostan. Tada pavlin iz poznate plemićke obitelji, Josip Bedeković piše i svoje znamenito djelo Natale solum magni ecclesiae doctoris sancti Hieronymi, koje osim o životu Jeronima donosi i brojne detalje iz povijesti Štrigove i Međimurja. Naravno, kao i svako drugo djelo iz tog razdoblja, Bedekovićevo također treba promatrati kritički i sagledati motive samog autora. Navedene nam činjenice jasno otkrivaju kako se taj kult održao do danas, međutim, i dalje nema odgovora na pitanje kako je taj kult u Štrigovi nastao. Možda nam odgovor na to daje upravo Bedeković, koji piše da su baš sredinom 15. stoljeća u Štrigovu došli popovi glagoljaši! Ako je tome zbilja tako, a trenutno drugih tragova nemamo, kao ni potvrdu za taj navod, onda je jasno i odakle je u Štrigovu dospjelo štovanje ovog velikog sveca. Među popovima glagoljašima, Hrvatima, Sveti Jeronim je bio izuzetno štovan. Išlo se čak toliko daleko da je smatran našim čovjekom, Hrvatom, koji je preveo Bibliju na narodni jezik! Ako bi iz nekog razloga, bilo bježeći od osmanskih nasrtaja, bilo šireći vjeru, u Štrigovu tada došli hrvatski svećenici, nema sumnje da bi odmah prepoznali potencijal Štrigove kao antičkog Stridona. Vidimo dakle kako je kroz povijesne događaje i okolnosti ta priča nastala i sačuvana, a kako ubrzo dolazi do izdavanja prijevoda znamenitog Bedekovićevog djela, nema sumnje da će ideja o Štrigovi – antičkom Stridonu uzeti novog maha. Iako nije tamo rođen, duh je sveca popratio sva važna događanja još od 15. stoljeća i nema sumnje da će pratiti i dalje.

isječak iz karte: Claes Jannson Visscher: Nova et Recens Emendata Totius Regni Ungariae una cum Adiacentibus et Finitimis Regionibus Delineatio – 1634.

autor: Zoran Turk, kustos-pripravnik Povijesnog odjela

 

Please like & share:

Article written by admin