Razorne nepogode u povijesti Međimurja
Admin | 23. ožujka 2020.

Jedan od rijetkih domaćih pisaca 18. stoljeća, Josip Bedeković iz reda pavlina, u svome poznatom monumentalnom književnom djelu iz 1752. godine „Natale solum magni ecclesiae doctoris sancti Hieronymi“ spominje da su Međimurje jaki potresi pogodili 1589., 1679. i 1738. godine.

 

Kako piše, osim spomenutih potresa, Međimurje su češće pogađale poplave rijeka Drave i Mure i drugih brzaca koji se slijevaju s bregova, te česta, gotovo svakog proljeća i ljeta, jaka olujna nevremena. Ona su obično popraćena munjama, grmljavinom, gromovima i tučom, a dolaze iz pravca susjedne Štajerske. Stanovnicima osim velikog straha nanose također ogromne štete na usjevima i zgradama.

O samom potresu Bedeković je zapisao: „Na svijetu se ne može izgraditi nijedna građevina tako čvrsta da je ne bi mogla razrušiti čovječja ruka, mnogo više Božja svemogućnost. Godine 1738. poslije Krista, dana 30. travnja u satima prije zore, u više navrata i silovitim gibanjem uzdrmano tlo Međimurja oštetilo je zidove na samo čakovečke utvrde (op. Starog grada) i župnih crkava te drugih kamenih građevina, nego i samostan sv. Jelene s teškim pukotinama, štoviše na mnogim mjestima ih je razrušilo. Najviše su to osjetili samostan i crkva jer su rađeni bez pojačanja metalnih spona. I ne samo taj potres, nego i ratni pohod protiv Turaka, okrutnost kišnog, gradonosnog i munjonosnog vremena, jalova ljetina plodova, pomor stoke, učinili su ovu godinu i nekoliko narednih, pogubnim.“ Kao što vidimo, ta i nekoliko godina nakon nje, bile su iznimno loše; nedaće, ratovi, prirodne katastrofe i bolesti zaredale su se jedna nakon druge.

Tadašnji vlasnici Međimurja sa sjedištem u Starom gradu bili su grofovi Althan. Od protjerivanja preostalih članova obitelji Zrinski 1671. godine nakon pogubljenja Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana u Bečkom Novom Mestu, do dolaska novog stalnog vlasnika prošlo je 49 godina. Kralj Karlo III. daruje grad Čakovec i čitavo Međimurje češkom grofu Mihályju Jánosu Althanu zbog njegovih lojalnih zasluga u španjolskom ratu. Čakovečka utvrda je već tada bila u vrlo lošem stanju. Propadanje dvorca pospješio je potres uslijed kojeg su utvrda i bedemi na vodenom području jako potonuli. Grofovi Althan, ne samo da su htjeli obnoviti dvorac, nego su ga „htjeli učiniti još sjajnijim“. O poduzetim radovima na obnovi izvjestio nas je čakovečki kroničar Károly Zrínyi u „Monografiji grada Čakovca“ iz 1905. godine. Tamo piše da Althani grade umjesto starih triju stepeništa koja su vodila na gornji kat, raskošno stepenište od kamena koje je prekrasnim freskama zapanjivalo svakoga. Na glavnu zgradu podigli su još jedan kat, a radi bolje statičke sigurnosti sva četiri ugla zgrade sve do prvog kata poduprli su kamenim rubnicima. Toranj koji se do tada nalazio iznad ulaza u palaču – porušili su i izgradili su novi iznad vanjskog ulaza kroz bedem. Čitav kompleks je barokiziran i „zadovoljavao je i najzahtjevnije udobnosti stanovanja“ kako piše Zríny. Zahvaljujući tim ugaonim piramidalnim ojačanjima od kamena, palača Starog grada sigurna je od potresa i danas.

Freske koje pisac spominje na glavnom stubištu, uništene su nažalost sredinom 19. stoljeća kada novi vlasnik dvorca i cjelokupnog Međimurja, grof Juraj Feštetić, kompleks Starog grada adaptira u tvornicu šećera. No, kako je Feštetić ipak bio umjetnički senzibiliziran aristokrat, dao je napraviti reprodukciju freske „Alegorija“ u vidu ulja na platnu. Preslikao ju je poznati barokni slikar Anton Maria Konrath već 1797. godine. Slika se može vidjeti u stalnom postavu Muzeja Međimurja Čakovec.

Kao jedno od objašnjenja natprirodnih prirodnih pojava poput potresa, poplava i ostalih prirodnih razaranja služe nam i lokalne mitske priče. Postoji više mitskih predaja o međimurskom zmaju iliti pozoju kako ga u ovim krajevima zovu: predaja o pozoju ispod crkve Svetog Jeronima u Štrigovi, o pozoju u Čičenjskoj jami kod Donjeg Vidovca, o pozoju u Vražjoj jami u Donjoj Dubravi te ona o zelenom zmaju pozoju ispod čakovečkog Starog grada. Za Čakovec se vezuje legenda o pozoju koji spava ispod grada, i koji je toliko velik da mu je glava ispod Starog grada, a noge i rep ispod crkve Svetog Nikole. Neki kažu i da je obrnuto, da mu je glava ispod crkve, a rep ispod Starog grada. Uznemiriti zmaja ispod Starog grada opasno je jer može doći do potresa i poplava. Buđenje zmaja vezano je uz proljeće kada zmaj mlati repom i tada nailaze velike vode. Vrlo vjerojatno ovaj mit vuče svoje korijene iz predkršćanskih vremena kad su vjerovanja utemeljena u animalnom i biljnom svijetu te prirodnim pojavama.

Međimurje nije bilo izuzeto niti od velikih epidemija takozvane crne smrti ili pošasti zvane kuga. U tri navrata došlo do pojava većih smrtonosnih epidemija ove bolesti. U razdoblju između 1553. – 1555. godine pomrla je gotovo polovica stanovnika – 12 000 ljudi te su iz tog razloga Zrinski nakon epidemije sustavno naseljavali svoje posjede s kmetovima s drugih posjeda u Hrvatskoj. 1644. godine kuga ponovno stiže u Međimurje iz mađarskih prostora, a ta zarazna bolest harala je Međimurjem i 1681. godine. U sklopu stalnog postava Sakralne zbirke Muzeja Međimurja nalazi se slika s prikazom kuge u Čakovcu i svetim Franjom Ksaverskim, patronom protiv kuge. Radi se o tehnici ulja na platnu i datira se u 18. stoljeće. Slika je bila oltarna pala u dvorskoj kapeli sv. Franje Ksaverskoj u palači Starog grada. Ovaj poznati svetac je bio jedan od najvećih misionara svih vremena. Umro je 1552., a kanoniziran je 1622. godine. Blagdan mu je 3. prosinca, kad je i umro. Osim što se štuje kao glavni zaštitnik misija i misionara, turizma i brodara, zazivaju ga i protiv kužnih bolesti. Iz slike se dade iščitati da se vjerovalo kako je prestanak epidemije kuge u Čakovcu djelo i intervencija ovog sveca. Althani su odlučili čitavu dvorsku kapelu zavjetovati svecu zaštitniku od kuge, kako se to više ne bi ponovilo. Sama slika osim evidentne umjetničke vrijednosti sadrži i povijesnu vrijednost, iz razloga jer prikazuje vedutu Starog grada u Čakovcu i crkvu svetog Nikole u Čakovcu. Stari grad je prikazan nakon što su ga Althani obnovili jer se vidi da je toranj premješten s palače na bastion vanjske utvrde, a na samoj palači dozidan je drugi kat. Osim prikaza Čakovca na oltarnoj slici sv. Nikole u istoimenoj čakovečkoj crkvi, ovo je najstariji prikaz našeg grada u tehnici ulja na platnu.

Zadnja velika epidemija koja je u Međimurju odnijela čak 700 života bila je španjolska gripa 1918. godine.

Kako se u povijesti pokazalo, nikad jedna nevolja ne dolazi sama. Da li nas nakon globalnog virusa i potresa očekuje još nevolja? Nadajmo se da ne, jer u svakom slučaju 2020. godina već je zabilježena u povijesti kao jedna od najlošijih za čitavo čovječanstvo planete Zemlje.

Ilustracija: Veduta utvrde i oppiduma (trgovišta) Čakovec, sredina 18. stoljeća

Maša Hrustek Sobočan, ravnateljica Muzeja Međimurja Čakovec

 
ARHIVA VIJESTI
MUZEJ MEĐIMURJA ČAKOVEC
 
Trg Republike 5, 40000 Čakovec
T/F +385 (0)40 313 499
EMAIL mmc@mmc.hr
LJETNO RADNO VRIJEME: 1. travnja - 30. rujna
Ponedjeljak - Petak: od 7 do 18 sati
Subota - Nedjelja: od 10 do 14 sati
ZIMSKO RADNO VRIJEME: 1. listopada - 31. ožujka
Ponedjeljak - Petak: od 7 do 15 sati
Subota - Nedjelja: od 10 do 14 sati
Blagdanima i državnim praznicima muzej je zatvoren.
PRATITE MMČ NA
 
:40px">