Predmet dana: Priča o međimurskom askosu
Admin | 1. travnja 2020.

Kad ih malo bolje upoznamo, čak nam se i puno stariji ljudi čine mlađima. To je zanimljiv osjećaj, no je li vam ikad palo na pamet da to vrijedi i za stare predmete: što više o nekom povijesnom artefaktu znamo to se više smanjuje odmak između njegova i našeg vremena. Na koncu, kad ga upoznamo sa svih mogućih aspekata, obuzima nas osjećaj vremenskoga sjedinjenja. Iznenada shvatimo da nam je daleka prošlost zapravo neobično blizu, gotovo iza ugla te da bismo čak na trenutak mogli ući u nju i živjeti ju. Ključ tog zanimljivog osjećaja krije se u znatiželji i dovoljno snažnoj imaginaciji. Pokušajmo objasniti.

 

Posjetite li Muzej Međimurja Čakovec, vodič će vam pokazati jedan iznimno lijep predmet – askos. Taj čudan naziv može vas zbuniti, no zapravo je riječ o običnoj posudi za piće, po domaćem rečeno – vrču. Riječ askos je, naime, grčka, pa biste mogli lako zaključiti da vrč potječe iz stare Grčke, a ona je toliko stara da za neku starudiju znamo reći da je stara ko Grčka. No grdno bismo pogriješili jer askos je pronađen u Međimurju – u Goričanu. Hm, a kaj su Grci delali v Goričanu? zbunjeno bismo upitali kustosa, na što bi on odgovorio otprilike ovako: Da, askos je doista pronađen kod Goričana 1982. godine tijekom sustavnih arheoloških iskopavanja na lokaciji iz razdoblja starijega željeznog doba. Ležao je u jednom grobnom humku, razbijen u više dijelova, a otkrio ga je arheolog Muzeja Međimurja Čakovec, prof. Josip Vidović. Starost askosa procijenjena je na 2500 do 2700 godina.

E, sad vas je kustos već pomalo zainteresirao. Kako i ne bi kad stojite pored nečega što je staro tisućama godina. U vama proradi imaginacija i počinjete se unositi u izloženi predmet snagom svoje mašte. Kustos vam namjerno neće reći sve u komadu. Ne nameće se, nego čeka da mu postavite suvisla pitanja. U objašnjenju predmeta ići će tako daleko koliko vi to budete htjeli. Pa dobro, prihvaćate igru i smišljate teška pitanja kako biste mu pokazali da vi, doduše, ne znate puno o askosu, ali znate postavljati pitanja.

Vi: Ako je predmet pronađen v Goričanu, kakve onda ima veze sa starom Grčkom? Ne čini mi se baš mogućim da ga je neki Grk prije dvije i pol tisuće godina donesel v Međimurje i prodal v Goričanu?

Kustos: Naravno, askos nije dopeljan iz Grčke, izrađen je negdje ovdje, na prostoru današnjega Goričana. Njegov nas izgled, međutim, podsjeća na starogrčke keramičke posude. Grčka civilizacija je, naime, baš nekako u to vrijeme bila na vrhuncu i njezina kultura izrade keramičkih posuda dopirala je daleko izvan granica grčkih polisa, pa i do prostora današnje Hrvatske. O tome najbolje svjedoči ovaj askos kao proizvod zavidne keramičarske vještine i istančanoga umjetničkog dara njegova tvorca.

Vi: Prihvaćam vaše objašnjenje, normalno je da viša i razvijenija kultura zapljuskuje obale manje razvijenih zajednica i prenosi im svoja znanja i vještine, to se događa i danas. No ipak me malo zbunjuje činjenica da je razmjena bila tako dinamična u vrijeme kad je najbrže prijevozno sredstvo bio konj.

Kustos: Da, ali samo donekle ste u pravu. Istina je da nije postojao brži način putovanja, da nisu postojale uređene ceste te da je putovanje u daleke zemlje bilo turobno. No, narodi su surađivali i premda je kulturna razmjena bila kudikamo sporija nego danas, na duža razdoblja je funkcionirala. Zapravo je za svoje vrijeme bila začuđujuće dinamična i kontinuirana. Osobito je to vrijedilo za predmete od praktične koristi, poput askosa.

Vi: Zanimljivo. Koliko mi je poznato, Slaveni na ove prostore dolaze više od tisuću godina nakon askosa. Koji su narodi obitavali ovdje u vrijeme kad je taj neobičan predmet nastao?

Kustos: Riječ je o kasnobrončanodobnim starosjedilačkim zajednicama, ilirskim plemenima, pa i skupinama pridošlih naroda s istoka: Skitima, Tračanima i Kimeranima. Dakle, plejada različitih plemena koje je povezivala zajednička kultura i nagon za preživljavanjem. Na te njihove zajedničke kulturne crte ukazuju nalazi predmeta iz grobnih humaka (tumula) koji se prostiru na širem području od Kaptola u Požeškoj dolini do današnjega sela Martijanca kod Varaždina. Zato se u stručnoj terminologiji taj kulturni prostor naziva zajedničkim imenom grupa Martijanec – Kaptol. Tako je u Kaptolu kod Požege pronađen gotovo istovjetan askos kao u Goričanu s tim da kaptolski na dršci ima jednoga bika, a goričanski tri.

Vi: Hm, začuđujuće koliko toga u sebi krije ovaj mali predmet. Zamišljam vremeplov s kojim bih barem na trenutak otputovao u to davno vrijeme i upoznao ljude iz keramičkoga doba.

Kustos: Riječ je zapravo o željeznom dobu koje karakterizira izrada oruđa, oružja i drugih predmeta od željeza. Željezno doba je u Europi počelo početkom prvoga tisućljeća prije Krista. U vrijeme askosa i razvijene vještine keramičke proizvodnje, izrada željeznih predmeta već je bila uvelike prisutna u svakodnevnom životu. Pa ipak, u stručnoj terminologiji to doba nazivamo željeznim. Keramički predmeti su prisutni u svim razdobljima metalnog doba: bakrenom, brončanom i željeznom. Što se pak vremeplova tiče, on vam nije ni potreban. Samo malo imaginacije.

Vi: Već ste spomenuli dršku na askosu, vidim da ima ručku u obliku tri stilizirane životinje.

Kustos: Dobro ste primijetili. Riječ je, kako sam već rekao, o bikovima. Te životinje imaju posebno mjesto u mitologiji drevne Grčke, ali i u kulturi plemena Kelta, koja su u doba askosa obitavala u Europi, od Irske i Britanije do Ukrajine. Bik je u svim kulturama simbol plodnosti, fizičke snage, seksualnosti, ustrajnosti, rada. Keltski su svećenici – druidi – bika povezivali sa sunčevom, a kravu sa zemaljskom energijom. Bik je također bio i simbol velikog luksuza i bogatstva, pa ga nalazimo u grobnim humcima najistaknutijih pripadnika plemenskih vođa i ratnika. To je bio slučaj i u Goričanu. Uglavnom, simbol bika puno govori o vrijednostima koje su u to vrijeme bile na cijeni, a tako je otprilike i danas.

Vi: Ne mislite li da je askos u vrijeme svog nastanka bio obojan? Nekako mi se čini da majstor ne bi propustio oslikati ga žarkim bojama.

Kustos: Da, askos je doista premazan bojom. Ali ne žarkim bojama, nego s crno-sivim grafitom. U Goričanu se često izrađivala keramika prevučena grafitom, crna i sjajno uglačana. Na sličan način – oslikan grafitom i ukrašen stiliziranim ptičjim likovima – obrađen je još jedan predmet iz našega muzejskog fundusa: žara (posuda, urna s pepelom pokojnika) koja nam dolazi iz istog razdoblja kao i askos, a pronađena je kod naselja Turčišće. Sve dakle govori u prilog tomu da je život u ovom dijelu Hrvatske u željezno doba bio izrazito dinamičan, u kulturološkom smislu živahan, a u gospodarskom pogledu poprilično razvijen.

Vi: Askos brendirate kao međimursku Vučedolsku golubicu?

Kustos: Askos – nazovimo ga međimurski askos – jedan je od najljepših i najočuvanijih uporabnih i obrednih predmeta te vrste u Hrvatskoj. Po tome ga možemo uspoređivati s Golubicom. Istodobno, Vučedolska golubica je puno starija (2800. pr. Kr. – 2400. Pr. Kr.) pa ta dva predmeta ne pripadaju istoj kulturi, ni prostorno ni vremenski. No, ostaje činjenica da je,za naše podneblje, za našu kulturu i osobito za naš kulturni turizam, askos od iste važnosti kao Vučedolska golubica za područje Vukovara i tog dijela Hrvatske. Tim nazivom – međimurska Vučedolska golubica – želimo ukazati upravo na tu činjenicu.

Vi: Kakva bi na kraju mogla biti poruka i pouka ove zanimljive priče o međimurskom askosu?

Kustos: Ova mala posuda, askos, može nas mnogočemu dobrom i korisnom poučiti. Ne samo o načinu života ljudi otprije nekoliko tisuća godina, nego i o vrijednostima koje su, sukladno svojim materijalnim i duhovnim postignućima, zagovarali. Na osnovu nekoliko arheoloških nalaza mi ne možemo točno utvrditi njihov duhovni potencijal ili odgovoriti na pitanje jesu li bili sretni, jer to čak u današnje vrijeme ne možemo tvrditi niti za sebe same. No prednosti njihova vremena i života možemo barem nazrijeti u nedostacima i manjkavostima našeg vremena. A ti nedostaci i te manjkavosti su tolike da bismo možda poželjeli vratiti se nekoliko tisuća godina unazad u prošlost. Možda čak u doba askosa.

Pripremio: Zlatko Bacinger

 
ARHIVA VIJESTI
MUZEJ MEĐIMURJA ČAKOVEC
 
T/F +385 (0)40 313 499
EMAIL mmc@mmc.hr
LJETNO RADNO VRIJEME: 1. travnja - 30. rujna
Ponedjeljak - Petak: od 7 do 18 sati
Subota - Nedjelja: od 10 do 14 sati
ZIMSKO RADNO VRIJEME: 1. listopada - 31. ožujka
Ponedjeljak - Petak: od 7 do 15 sati
Subota - Nedjelja: od 10 do 14 sati
Blagdanima i državnim praznicima muzej je zatvoren.
PRATITE MMČ NA