Predmet dana: Tablica ili školska ploča
Admin | 1. lipnja 2020.

Da je danas sasvim normalan ponedjeljak, većina djece bi sad već bila u školi. Mnogi od njih u svojim bi torbama nosili tablete koji se sve više koriste u nastavi.

 

Zanimljiva je činjenica da su i naše bake i djedovi, danas stari tek 60, 70 godina, u svojim torbama nosili jako sličan predmet – tablice. Tablice su bile današnje bilježnice. Sastojale su se od drvenog okvira pravokutnog oblika unutar kojeg je smještena metalna ili kamena ploča. Na drveni okvir je obično konopom bila pričvršćena spužvica koja je služila kao gumica. Ponekad bi umjesto spužvice koristili jednostavnu krpicu (koja nije bila pričvršćena za okvir). Neke od tablica su se koristile samo na jednoj strani (na drugoj bi bile prekrivene drvenim okvirom) dok su druge bile obostrane. Takav je primjer i naš današnji predmet dana – školska pločica inventarna oznake MMČ 4383 koju možete vidjeti u stalnom postavu etnografskog odjela. Na jednoj su strani crte za ispisivanje slova, a na drugoj su kvadratići za matematiku, geometriju i tehničke predmete. Na ove se tablice pisalo kamenom ili kredom. Nije bilo olovki, penkala (kamoli u boji) ili bojica. Pisaći pribor je, dakako, postojao, ali si ga većina roditelja nije mogla priuštiti. Sve više se upotrebljava tek od 60-ih godina 20. stoljeća. U Zbirci školskog pribora i dječjih igračaka čuvamo još poneki dragocjen predmet. Među njima je i pernica za pisaći pribor i to izrađena od drva! Žalosna, ali istinita, je činjenica da još u 20. stoljeću većini djece radni tjedan, odnosno ponedjeljak, nije započinjao odlaskom u vrtić ili školu. Usprkos učestalim službenim propisima od 18. stoljeća kojima se propisivalo obavezno polaženje osnovne škole za svu djecu i to u trajanju od čak osam godina, situacija na terenu je bila poprilično drugačija. Roditelji mnogu djecu, posebno žensku, nisu slali u školu. Smatrali su da im je dovoljno da znaju pisati i čitati. Sve ostale životno važne vještine naučili bi od starijih u svojim kućanstvima. Školski dnevnici govore o velikom broju nepolaznika škole. Posebno je velik broj izostanaka iz škole bio u vrijeme intenzivnih poljoprivrednih radova kada su djeca ostajala doma i pomagala roditeljima. Oni koji su ipak išli u školu, išli su čitavih šest, a ne pet dana kao što je to danas. Subota je bila uobičajen radni dan! Tek se 60-ih i 70-ih godina ukida škola svake subote, uz povremene radne subote. Subotama se često obavljao društveno-koristan rad kako bi se (financijski) pomoglo školi ili samom mjestu. Kopao se kukuruz i uljana repica, brala mrkva, iskapao krumpir. Uređivali su se parkovi, pomagalo se pri građevinskim radovima na školi i u mjestu. U radovima su sudjelovali kako učenici tako i učitelji. Za svoj su rad najčešće bili dobili novac pa bi se onda za školu nabavljala oprema za kabinete fizike i kemije, radionice tokarenja ili izrade košara, kupovali bi se prvi televizori ili čak video projektori.

Da su i tadašnje škole i školski program bile „škole za život“ govori nam činjenica da su gotovo sve škole imale svoje vrtove i voćnjake. U njima su učenici učili praktične vještine poput uzgoja voća i povrća, sadnje cvijeća, cijepljenja voćaka. Na žalost, danas tek rijetko koja škola ima svoj vrt ili voćnjak, a mlađe generacije ne razliku listove mrkve i celera.

Inventarna oznaka: MMČ 4383, Zbirka seoskih igračaka i školskog pribora
Dimenzije: dužina 26 cm, širina 18 cm
Datacija: prva četvrtina 20. stoljeća
Lokacija: Pretetinec

Pripremila: Janja Kovač, kustosica etnografskih zbirki

 
ARHIVA VIJESTI
MUZEJ MEĐIMURJA ČAKOVEC
 
T/F +385 (0)40 313 499
EMAIL mmc@mmc.hr
LJETNO RADNO VRIJEME: 1. travnja - 30. rujna
Ponedjeljak - Petak: od 7 do 18 sati
Subota - Nedjelja: od 10 do 14 sati
ZIMSKO RADNO VRIJEME: 1. listopada - 31. ožujka
Ponedjeljak - Petak: od 7 do 15 sati
Subota - Nedjelja: od 10 do 14 sati
Blagdanima i državnim praznicima muzej je zatvoren.
PRATITE MMČ NA