Odgajani za uspjeh – Obitelj Legenstein
Virtualna povijesna izložba
Poglavlje 03

Sport

Uprava ČŠK-a i gosti prigodom 15. obljetnice osnutka kluba 1935. godine
Uprava ČŠK-a i gosti prigodom 15. obljetnice osnutka kluba 1935. godine

Na osnivačkoj skupštini Čakovečkoga športskog kluba (ČŠK), održanoj 24. kolovoza 1920., zaključeno je da je „došlo do zajedničkog rada između čakovečkog građanstva bolje rečeno omladine i naše inteligencije“ te da se nadaju da će „taj sporazum i zajednički rad imati dobrih posljedica za društveni i nacionalni razvitak Čakovca“.

ČŠK je zaista u razdoblju između dvaju svjetskih ratova svojim radom opravdao ta očekivanja te je postao najuspješnijim i najaktivnijim čakovečkim sportskim klubom.

Memorandum ČŠK-a oko 1936. godine
Memorandum ČŠK-a oko 1936. godine

Čakovečki športski klub

Iako je ČŠK najpoznatiji po svojoj nogometnoj sekciji, osnovanoj već 1919. godine, bio je pravo sportsko društvo u kojem su djelovale sekcije svih sportova kojima su se Čakovčani bavili. Godine 1921. osnovana je kuglačka sekcija, 1923. hazena i lakoatletska sekcija, 1925. stolnoteniska, 1926. teniska, 1930. motociklistička i koturaška, 1933. šahovska te 1934. plivačka i vaterpolo sekcija. Djelovale su još diletantska (amatersko-kazališna), biljarska i hrvačka sekcija, plesna škola, a bavilo se i zimskim sportovima (skijanjem i klizanjem) te turistikom.

U prvom redu publike koja prati teniski meč 30-ih godina 20. stoljeća sjede dr. Adolf Heitzler i Hinko Graner sa suprugama
U prvom redu publike koja prati teniski meč 30-ih godina 20. stoljeća sjede dr. Adolf Heitzler i Hinko Graner sa suprugama

Sponzori ČŠK-a bili su čakovečki odvjetnici, trgovci i industrijalci koji su i zapošljavali dobre sportaše, a koji su se i sami često bavili sportom.

Središte mnoštva zbivanja u organizaciji ČŠK-a u Čakovcu bila je Legensteinova Kavana Royal. Geza Legenstein je vjerojatno još kao jedan od čelnih ljudi SK-a Mura iz Murske Sobote surađivao s ČŠK-om te se odmah nakon dolaska u Čakovec aktivno uključio u njegov rad.

Geza Legenstein na igralištu ČŠK-a
Geza Legenstein na igralištu ČŠK-a

U djelovanju ČŠK-a otkrio se njegov nemirni sportski duh što najzornije pokazuje u obiteljskom sportskom albumu te fotokolažu uprave i sekcija Čakovečkoga športskog kluba 1933. godine gdje je Geza bio član stolnoteniske, teniske, kuglačke i diletantske sekcije te upravnoga odbora.

Osim toga bavio se motociklizmom, skijao, igrao biljar i kao veteran nogomet te je u Čakovec doveo sportsko zrakoplovstvo.

Stolnoteniska sekcija ČŠK-a 1933. godine
Stolnoteniska sekcija ČŠK-a 1933. godine

Stolni tenis i tenis

Geza Legenstein osnovao je 1925. godine stolnotenisku sekciju u sklopu ČŠK-a koja je ujedno bila i prva takva sekcija u Hrvatskoj.

Geza i Elizabeta bili su članovi prve jugoslavenske stolnoteniske reprezentacije koja je nastupila na svjetskom prvenstvu u Budimpešti u siječnju 1929. godine. Geza je mjesec dana nakon Budimpešte osvojio otvoreno prvenstvo Zagreba, u mješovitim parovima nadmoćno su pobijedili na velikom turniru u Zagrebu u listopadu 1929., a Elizabeta je u Murskoj Soboti u svibnju 1930. godine na prvom državnom prvenstvu na kojem su nastupile igračice osvojila prvo mjesto u ženskom singlu, čime je postala prva prvakinja Kraljevine Jugoslavije u stolnom tenisu.

Geza Legenstein 30-ih godina 20. stoljeća
Geza Legenstein 30-ih godina 20. stoljeća

Uz Jerka Franetovića i Franju Kopjara Geza Legenstein je najzaslužniji za osnivanje teniske sekcije u sklopu ČŠK-a 1926. godine te za izgradnju teniskih terena i zgrade teniske sekcije uz nogometno igralište ČŠK-a. Legenstein je bio jedan od trenera koji su volonterski podučavali tenis.

Upravo je Legenstein primijetio neke od bosonogih dječaka koji su brinuli o teniskim igralištima i sakupljali loptice, a u predasima odraslih članova kluba igrali su tenis s reketima koje su sami napravili od daski.

Gosti i domaćini ispred Kavane Royal u sklopu svečanoga dočeka teniskoga prvaka Franje Punčeca u rodnom Čakovcu 18. lipnja 1936.
Gosti i domaćini ispred Kavane Royal u sklopu svečanoga dočeka teniskoga prvaka Franje Punčeca u rodnom Čakovcu 18. lipnja 1936.

Čakovečka teniska škola

Prvi i najuspješniji od njih bio je Franjo Punčec. Legenstein je počeo igrati s petnaestogodišnjim Punčecom koji se pokazao izuzetno talentiranim i predanim tenisačem. Punčec je postao nevjerojatan tenisač u vrijeme kad je vladalo mišljenje da samo bogatiji mogu igrati tenis ili intelektualci postizati zapažene rezultate. Prema tada relevantnim ljestvicama uspješnosti, 1939. bio je najbolje plasirani europski i četvrti tenisač svijeta.

Okolnosti za vrijeme Drugoga svjetskog rata stopirale su njegovu karijeru, a nakon prvoga poslijeratnog Davis Cupa napustio je 1947. Jugoslaviju i zatražio azil u Kairu gdje je živio s obitelji do 1952. godine, a potom zbog sigurnosti sve do svoje smrti 1985. u Johannesburgu u Južnoafričkoj Republici.

Reprezentativci Jugoslavije protiv Izraela u Mariboru 1954. godine – Kamilo Keretić, Ladislav Legenstein, Vladimir Petrović i Ladislav Jagec
Reprezentativci Jugoslavije protiv Izraela u Mariboru 1954. godine – Kamilo Keretić, Ladislav Legenstein, Vladimir Petrović i Ladislav Jagec

O uspjehu čakovečke škole tenisa najbolje svjedoči činjenica da je početkom 50-ih godina 20. stoljeća čak petero njih bilo među desetoricom najboljih tenisača Jugoslavije – Milan Branović, Vladimir Petrović, Josip Šarić, Ladislav Legenstein i Ladislav Jagec.

Nažalost, svi osim Jageca, koji je poginuo u Njemačkoj 1955. godine, napustili su Jugoslaviju 50-ih godina 20. stoljeća i nastavili svoje teniske karijere u inozemstvu.

Pehar koji je Ladislav Legenstein osvojio kao juniorski prvak Čakovca na teniskom turniru Franje Punčeca 1938. godine pobijedivši u finalu Ljubu Kuntarića
Pehar koji je Ladislav Legenstein osvojio kao juniorski prvak Čakovca na teniskom turniru Franje Punčeca 1938. godine pobijedivši u finalu Ljubu Kuntarića
Ladislav Legenstein sa suprugom i kćeri u Ulmu početkom 60-ih godina 20. st.
Ladislav Legenstein sa suprugom i kćeri u Ulmu početkom 60-ih godina 20. st.

Sportski duh svojih roditelja naslijedio je Ladislav (Laci) Legenstein koji je igrao odbojku, nogomet, stolni tenis i tenis koji je počeo igrati sa skupinom djece koju je trenirao njegov otac. Tenisom se profesionalno počeo baviti u Zagrebu te je u parovima osvojio državno prvenstvo 1953. i 1954. godine.

Godine 1955. emigrirao je u Njemačku gdje je nastavio uspješnu tenisku karijeru. Kako nije dobio njemačko državljanstvo nastupao je kao Davis Cup reprezentativac za Austriju. Osvojio je više od sedamdeset naslova u svojim dobnim kategorijama i jedan je od najtrofejnijih veterana Europe i svijeta. Godine 2007. pobijedio je na svjetskom prvenstvu veterana 80+. Do nedavno bio je trener u TC Nußloch te je u svojim 90-ima igrao golf.