Završetak sustavnih arheoloških iskopavanja zapadnoga bastiona čakovečkoga Starog grada

Stari grad Čakovec najvrjednije je nepokretno kulturno dobro Međimurja i jedan od najznačajnijih primjera graditeljske kulturne baštine u Hrvatskoj. Predstavlja jedinstven, višeslojno očuvan sklop plemićke stambene i obrambene arhitekture čiju je povijesnu jezgru činio srednjovjekovni burg preoblikovan tijekom razdoblja ranoga novog vijeka u bastionsku utvrdu renesansnoga stila.

S namjerom stvaranja potpunije povijesne slike i objektivnije ocjene sadašnje spomeničke vrijednosti, Muzej Međimurja Čakovec je od 2013. godine organizator arheoloških istraživanja ostataka utvrde očuvanih u arheološkom sloju. Sustavna iskopavanja obavljana su stratigrafskom metodom, a ukupna površina istražena u sedam arheoloških kampanji iznosila je oko 400 m², dok su kao predradnja iskopavanjima, u dva navrata organizirana geofizička istraživanja, kojima je obuhvaćena površina od oko 6000 m². Voditeljica programa i iskopavanja bila je Branka Marciuš, viša kustosica arheoloških zbirki Muzeja Međimurja Čakovec, a geofizičke je radove izvodila tvrtka Gearh, s voditeljem istraživanja doc. dr. Brankom Mušičem i suradnicima.

Predmetom prvih arheoloških radova 2013. godine bio je zapadni bastion smješten na uglu sjeverozapadnoga i nekadašnjega jugozapadnog bedema utvrde. Spomenuta arhitektonska struktura izgrađena je sredinom 17. stoljeća kada tadašnji vlasnik grada Nikola VII. Zrinski provodi modernizaciju i preoblikovanje osmerokutne u peterokutnu bastionsku utvrdu. Zapadni je bastion sustavno arheološki iskopavan u pet navrata, a ovogodišnji radovi koji upravo završavaju, posljednji su na spomenutoj lokaciji.

Najmlađa otkrivena stratigrafija čije je postojanje utvrđeno na lokaciji zapadnoga bastiona datirana je u razdoblje kasnoga novog vijeka, a čine ju ostatci tvornice šećera koji datiraju u razdoblje druge polovice 19. stoljeća. Razdoblju ranoga novog vijeka pripada bedem ili zid zapadnoga bastiona čakovečke peterokutne bastionske utvrde koji je otkriven u ukupnoj dužini od 21 m i prosječnoj relativnoj visini od 2,7 m. Vanjsko lice građeno je klesanim kamenom, a unutarnje grubo lomljenim kamenom s mjestimičnom upotrebom opeke, uglavnom u gornjim dijelovima. Na oba lica zida utvrđeno je postojanje temeljne stope i visine temelja u iznosi od 1 m, dok su ispod temelja otkriveni drveni stupovi u funkciji pilota, zabijeni u temeljno tlo koje je činio geološki sloj sivoga glinastog šljunka. Najstariju stratigrafiju otkrivenu unutar arhitektonske strukture zapadnoga bastiona čine ostatci zapadne kružne polukule, zemljanoga nasipa i opkopa za koje pretpostavljamo da datiraju u drugu polovicu 15. i prvu polovicu 16. stoljeća. Tijekom navedenoga razdoblja čakovečki je Stari grad bio u vlasništvu plemićke obitelji Ernušt, a tipološki je predstavljao srednjovjekovni burg koji se pretpostavljamo sastojao od palače trokrilnoga oblika i utvrde osmerokutnoga oblika s kružnim polukulama na uglovima. Izuzetak je činio prostor današnjega ulaznoga bastiona na kojem su se pretpostavljamo nalazile dvije četverokutne kule spojene dvama zidovima koji su činili ulaznu konstrukciju s pokretnim mostom.

Ovogodišnji arheološki radovi ujedno su i posljednji planirani na lokaciji zapadnoga bastiona. Tijekom sljedeće dvije godine u planu je izrada projektne dokumentacije za arheološku prezentaciju sjeverozapadnoga bedema i zapadnoga bastiona, kako bi obnovom oživio i taj zapadni dio utvrde čakovečkoga Starog grada.

Please like & share:

Article written by admin