Muzej Međimurja Čakovec

Putevima „Bese“ i Jože Horvata

Anamarija Horvat Šantl | 31. ožujka 2026.

Dr.sr. Andrea Matošević: Nema takvog kao što je Joža Horvat, on je razvio svoj stil

U povodu 60. obljetnice dovršetka gradnje jedrenjaka Besa (1965.) u pulskom brodogradilištu Uljanik, u Multimedijalnoj dvorani Riznice Međimurja održano je predavanje pod nazivom “Neiscrpno more amaterizma: Šezdeset godina "Bese" Jože i Renate Horvat” dr.sc Andree Matoševića, redovitog profesora na Sveučilište Jurja Dobrile u Puli i jedan od suosnivača Centra za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma.

Matošević je među ostalim otkrio okolnosti u kojima se gradila ta unikatna jedrilica. „Amateri za amatere“ kako je rekao otkrivši da su Besu radili učenici brodograđevne škole uz inženjere. Jedrenjak Besa kojim su Joža, supruga Renata i sin Marko Horvat zajedno s Vladom Hrlićem i Životom Žikom Pavlovićem krenuli na dvogodišnje oplovljavanje svijeta (1965.–1967.), predstavljen je kao plovilo, putopis, brod i dnevnički zapis.

Besa je i danas simbol istraživanja novih kultura, suočavanja s izazovima i opasnostima jedrenja na otvorenom moru. Matošević je naglasio specifičan „antiherojski“ ton i stil pisanja Jože Horvata, koji odražava amaterski, ali duboko zaljubljenički duh te avanture.

Ono što mene fascinira kod Jože Horvata je zapravo ta ustrajnost, taj elan koji taj čovjek ima. Volim ljude koji imaju taj luđački elan, mislim da je on takva osoba. Na žalost nisam ga nikada upoznao, ali čitajući njegova djela, slušajući njegove intervjue, ljude koji su upoznali mislim da se radilo o jednoj osobi koja je bila nesvakidašnjeg karaktera i koja je uspjela polučiti takvu avanturu koja je i dan danas nesvakidašnja. Kad pričam studentima o tome oni ne mogu vjerovati što je on napravio u uvjetima u kojima je radio. Prošle godine je bila šezdeseta obljetnica da je dovršena Besa u brodogradilištu Uljanik, a trenutno smo u šezdesetoj obljetnici kad su oni preplovili Atlantik, zapravo prošli kroz Panamski kanal i ušli u Tihi ocean, rekao je Matošević.

Matošević je boravak u Čakovcu iskoristio i za proučavanje građe. Naime Muzej Međimurja Čakovec posjeduje zbirku Joža Horvat. Najveći broj predmeta u Zbirci povezan je s plovidbama Jože i Renate Horvat, od brodske opreme, suvenira s putovanja, do raznih zavjetnih i pomalo mističnih predmeta povezanih s različitim domorodačkim plemenima. Također vrijedi istaknuti predmete s dna mora, školjke, koralje, ogrlice od morskih pužića i školjaka, antičko posuđe te posebno vrijedne dvije veće amfore (jednu su izronili Jožini sinovi Marko i Mićo na plovidbi Jadranom). Knjižni fond Jože Horvata dopremljen u Muzej Međimurja Čakovec sastoji se od 1147 jedinica knjižne građe najrazličitije tematike. Od općih enciklopedija, antologija, rječnika, djela raznih domaćih autora, sve do klasika renomiranih svjetskih autora.

Uza sve to, određeni dio knjižne građe obuhvaća tematiku mora, plovidbe, putovanja, dok se dio knjiga odnosi i na zemlje koje je Joža Horvat obilazio na svojim putovanjima. Muzeju su darovne i umjetnine u vlasništvu obitelji Horvat, većinom slike domaćih autora. Vrijedi spomenuti i slike koje se tiču putovanja oko svijeta poput slika Kuna Indijanaca, pokladne maske ili tahićanskog ratnika. Dobar dio građe čine i predmeti povezani s još jednom Jožinom strašću, lovom, trofeji, zahvalnice, medalje i priznanja za zasluge u lovstvu. Muzej posjeduje i Horvatove osobne predmete te radnu sobu.