Prva punokrvna secesijska zgrada u Čakovcu je ujedno i ona najljepša u gradu Čakovcu – Trgovački kasino.

Danas je poznat kao Dom sindikata, a nalazi se u strogom centru na adresi Trg Republike 1. Zgrada je podignuta 1903. – 1904. godine za potrebe čakovečkoga Trgovačkog kluba, a naručitelji su bili bogati čakovečki trgovci pod vodstvom Rudolfa Wollaka. U želji da izgrade modernu i upečatljivu zgradu unajmili su projektanta u samom centru cvatuće secesije na ugarskoj strani monarhije, u Budimpešti. Arhitekt projektant zgrade je Henrik Böhm, poznati mađarski secesijski arhitekt stasao u okrilju škole autentične mađarske secesije vodećega mađarskog arhitekta Ödöna Lechnera kojeg se danas u literaturi često navodi kao oca i tvorca mađarske secesije.

Henrik Böhm je s kolegom arhitektom Ármin Hegedűsom osnovao zajednički projektantski ured u Budimpešti 1896. godine koji je poslovao do 1935. godine. S obzirom na to da je situacija s poviješću grada Čakovca koji je djelomično u povijesti pripadao pod državu Mađarsku ponešto komplicirana, vrlo je teško locirati arhivsku dokumentaciju iz razdoblja 1861. – 1918. godine te dosad nije pronađen originalni projekt zgrade. Upitno je da li je zgradu projektirao sam Henrik Böhm ili u kolaboraciji s partnerom Hegedűsom. Pronalazak originalnoga projekta također bi bio od iznimne važnosti jer se u lokalnoj literaturi za projektanta krivo navodi osoba pod imenom Ödön Horvath. Arhitekta iz razdoblja prijelaza 19. u 20. stoljeće tog imena nema ni na području Hrvatske ni Mađarske. Najvjerojatnije da se radi o krivo prenošenoj informaciji da je zgrada rađena u stilu mađarske secesije Ödöna Lechnera, što se nekako iskrivilo u informaciju da je arhitekt Ödön Horvath. S druge strane, mađarski autori kao što su Janos Gerle i Anna Megyeri, te podatci dostupni na mrežnim stranicama, navode Henrika Böhma kao projektanta zgrade Trgovačkoga kasina u Čakovcu.

Sama zgrada rađena je u stilu mađarske nacionalne varijante secesije koja kombinira opeku s drugim građevinskim materijalima. Zgrada je vrlo kompaktna i savršen je primjer funkcionalno iskorištenoga i namjenski planiranoga unutrašnjeg prostora. Na pročelju zgrade vrlo su istaknuti i naglašeni pojedini osnovni volumeni. Morfologija oblika se oslanja na osnovne geometrijske oblike kocke i kvadra, no s puno smisla, simetrije i dražesti. Namjena i funkcija pojedinih prostorija dobro je promišljena unaprijed. Glavni središnji kubus zauzima velika svečana dvorana i hol, a susjedne manje volumene zauzimaju manje društvene prostorije i uredi. Zgrada ima podrum i manju terasu izvana. Vrlo je proporcionalno raspoređena i površina prozora koja korespondira s veličinom prostorije. Tlocrt zgrade je vrlo moderan i prekida bilo kakvu tradiciju dotadašnjih historicističkih uniformiranih građevina kod kojih vanjska fasada ne korespondira s unutrašnjim prostorijama. Tlocrt je projektiran individualno za ovu specifičnu zgradu i njezine potrebe te nisu korištena gotova tipska rješenja. Obilazeći zgradu uočavamo da je ona vrlo kompaktna u izgledu i veličinama te da je prožeta identičnim detaljima dekoracije i ornamentacije. Također, važan je i sam položaj zgrade jer se nalazi na izlazu iz perivoja i na samom ulazu u centar grada te ima dovoljno mjesta de je se obiđe sa svih strana. Može se reći da ima povlašteni, istaknuti položaj, kakav uostalom i zaslužuje.

Ornamentacija u crvenoj opeci oživljava bijelo pročelje tipično secesijskim krivudavim linijama i zadebljanjima, a detalji su razrađeni do sitnica, od posebno osmišljenih završetaka oluka do dekoracije vrata i drvenih okvira prozora.

Vrlo je specifična i za ovu zgradu karakteristična dekoracija. Pročelja zgrade su raščlanjena među prozorima dekorativnim polustupovima s nizom reljefnih krugova koji pri kraju završavaju ženskim glavama u visokom reljefu. Svaka ima po dvije pletenice i krunu na glavi. Na vrhu stupova još je i dodatni ukrasni završetak u obliku neogotičkih filijala kako bi se naglasila vertikala i dala protuteža valovitim završnim vijencima. Polustupova i glava ima ukupno 14. U ovim ženskim glavama izražena je sva simbolika secesijskoga dualizma. Žena je i mistična i realna, i san i stvarnost, i zanos i zabluda, i misao i nesvjesnost.

Izvođač radova na zgradi kasina bio je lokalni čakovečki graditelj Valent Morandini.

Opis kasina i namjene pojedinih prostorija navodi autor suvremenik kasina, Karoly Zriny, koji je napisao Monografiju Čakovca 1905. godine. On navodi da je pravi društveni i kulturni život grada počeo otkad se klub uselio u zgradu. U središnjem povišenom dijelu zgrade nalazi se velika dvorana u kojoj su se često organizirali vrlo posjećeni plesovi, večeri glazbe, zimi često i književne večeri, večeri druženja, tombole i pjevačkih natjecanja. U zgradi su bile po jedna prostorija za igre, čitanje, druženje i prostorija za upravu. Klub je osim za muške članove imao i tri puta tjedno damske večeri. Klub je primao deset dnevnih, dvadeset književnih i pet stručnih časopisa, a 1905. godine osnovana je i knjižnica. Službeni jezik u prostorijama kluba bio je mađarski. Klub je bio otvoren svaki dan do ponoći. Uz zgradu se nalazio i engleski parkić u koji su se druženja premještala za vrućih ljetnih mjeseci. Navodi da su prostorije bile namještene bogatim namještajem i da su imale električno osvjetljenje.

Nakon 2. svjetskog rata zgrada gubi prvotnu funkciju i u nju useljava Dom sindikata koji i danas zauzima dio zgrade. U razdoblju od 1966. do 1986. tu je bila smještena gradska knjižnica.

Nažalost, zgrada trgovačkoga kasina nije imala utjecaja na lokalnu buduću izgradnju te je ostala kao jedini takav primjer. Uz Stari grad, crkvu Svetoga Nikole i prepoznatljivi spomenik Nikoli VII. Zrinskom s orlom na vrhu stupa, čini prepoznatljivu vizuru centra našeg malog, ali posebnog grada Čakovca.

Maša Hrustek Sobočan, ravnateljica Muzeja Međimurja Čakovec