Mjesto održavanja: Multimedijalna dvorana Riznice Međimurja
Trajanje izložbe: 27. 6. – 25. 8. 2024.
Otvorenje: četvrtak, 27. 6. 2024. u 18 sati
Organizator: Grupa Contra Zagreb, Općina Štrigova i TZ Općine Štrigova
Autor stručne koncepcije: Dunja Horvat Weitner

U sklopu 14. Umjetničke kolonije Štrigova otvara se izložba „Od zavičajnog prema univerzalnom“

Od zavičajnog prema univerzalnom

Kada je 1968. godine Matko Peić objavio svoj Pristup likovnom djelu, šira hrvatska javnost dobila je izvanserijsku knjigu o gledanju i razumijevanju likovnog stvaralaštva. U njoj je Peić, slikovito i nepretenciozno, s tankoćutnošću pjesnika, nastojao objasniti umjetničko stvaranje onako kako ga je sam vidio i tumačio, bez želje da svoje viđenje prezentira kao kanon i pravilo. Umjesto toga, čitatelje je blago i toplo poučio kako da pomoću likovnih sredstava proniknu u zakonitosti umjetničkog zanata i tako se približe razmišljanju umjetnika i njihovim likovnim izborima. „Samo onaj koji se temeljito upozna s fiziologijom čovjeka može se uputiti u proučavanje njegove psihologije“, napisao je. „Tako je i s likovnim djelom. Ono otkriva svoju dušu samo onomu koji upozna njegovo tijelo.“ Svojim preciznim opservacijama i istančanim osjećajem za likovne tehnike i prirodu materije, Matko Peić približio nas je umjetnicima, naučio nas kako da govorimo njihovim jezikom.

Ovogodišnja izložba zamišljena je kao svojevrsni hommage Peiću (1923.) i njegovim pogledima na umjetnost. Uz osvrt na Peićevo stvaralaštvo, ona predstavlja četvoricu slikara – Petra Salopeka (1909. – 1989.), Slavu Striegla (1919. – 2014.), Davorina Radića (1957.) i Davora Žilića (1975.). Ovu naizgled nepovezivu skupinu umjetnika spaja čvrsta iako nevidljiva spona koja se proteže kroz tri generacije – najstarije, one Peića, Striegla i Salopeka, srednje, kojoj pripada Radić i, konačno, najmlađe, koju predstavlja Radićev učenik Žilić. Tu sponu čini spoznaja o kontinuitetu likovne umjetnosti i prenošenju umijeća i znanja s generacije na generaciju te vjerovanje da umjetnost dolazi iz onoga što smo, tko smo i odakle smo. Slijedom toga likovni izraz umjetnika formira se prije svega u onome što on vidi i gleda, a to je njegov zavičaj. Peić je bio fasciniran požeškim krajolikom i Orljavom, Striegl je sisački majstor koji je život proveo uza Savu, Kupu i Odru; Salopek i Žilić petrinjski su slikara i zaljubljenici u krajobraze oko rijeke Kupe, a Radić je dijete Kostajnice, rođen podno brda Djeda, na obali Une.

Promatrajmo ove umjetnike kao dio tog kontinuuma, a svakog pojedinačno kao stvaraoca koji je na iskustvu i senzibilitetu, svojem unutrašnjem i vanjskom krajoliku, izgradio prepoznatljiv slikarski izraz, svoj osobni zanat. Pet slikara, pet osobnosti i pet različitih slikarskih vizija. Svaki od njih oblikovan je svojim intimnim albumima sjećanja i dijalogom s drugima oko sebe. I dok je svaki za sebe poseban i neponovljiv, samo svoj, svi zajedno oni su dio kolektivne memorije, dio zajedničkog nasljeđa u kojem se stapaju stvarno i imaginarno, priroda i umjetnost, zavičajno i univerzalno.

Dunja Horvat Weitner