Otvorenje izložbe poezije Josipa Mihalkovića u fotostripu u Multimedijalnoj dvorani Riznice Međimurja 16. listopada 2026. godine s početkom u 18:00 sati povodom 13. međunarodnog festivala stripa udruge STRIPoblaČAK.

Mjesto održavanja: Multimedijalna dvorana u Riznici Međimurja
Trajanje izložbe: 16. listopada – 13. studenoga 2026.
Otvorenje: petak, 16. listopada 2026. u 18:00 sati

O izložbi

Izložba poezije Josipa Mihalkovića u fotostripu nastala je u suradnji s Karlom Križnikom, prema ideji i koncepciji Josipa Mihalkovića, povodom 13. međunarodnog festivala stripa u organizaciji udruge STRIPoblaČAK. Predstavlja ciklus grafičkih printeva nastalih povezivanjem poezije, crteža, fotografija, naslovnica knjiga, novinskih isječaka i drugih tragova Mihalkovićeva stvaralaštva. Različiti mediji objedinjuju se u cjeline u kojima se njegova poezija ne prikazuje samo kroz napisane stihove, nego i kroz slike.

Iako su prisutni elementi stripa – kadrovi, oblačić, odnos slike i teksta te raspored prizora – ne gradi se klasična linearna priča. Ti elementi služe za povezivanje različitih fragmenata autorova života i stvaralaštva u kolažne kompozicije u kojima se isprepliću sjećanja, misli i poezija. Zanimljivost izložbe čini i njezin arhivski aspekt, odnosno fotografije iz različitih razdoblja Mihalkovićeva života, dokumenti književnih nastupa, nagrade, rukopisi te drugi tiskani materijali. Njihovim uklapanjem u kolažne kompozicije mijenja se i način na koji ih promatramo. Tekst prestaje biti samo zapis poezije, fotografija - samo uspomena, a naslovnica knjige - samo omot. Postaju dio novih umjetničkih radova koji otvaraju prostor za drugačija značenja i tumačenja.

Veliki formati grafičkih printeva također mijenjaju način na koji se promatra poezija. Promatrač više ne slijedi samo tekst od početka prema kraju, nego mu pogled prolazi kroz fotografije, riječi, crteže te ostale detalje. Tom novom vizualnom naracijom čitanje postaje prostorno, a gledatelj aktivni sudionik u povezivanju fragmenata.

Aleksandar Roža poetiku Mihalkovića opisuje kao „humani solipsistički egzistencijalizam“. Iza toga složenog izraza nalazi se jednostavna misao: Mihalković polazi od vlastitoga iskustva, vlastitoga „ja“, ali kroz njega otvara pitanja koja se tiču svakoga čovjeka – smisla, prolaznosti, odnosa s drugima i potrebe za komunikacijom.

Takav pristup primjetan je u odnosu njegove poezije i likovnoga rada. Oboje proizlazi iz istoga senzibiliteta i načina promatranja svijeta. Pritom granice između književnosti, stripa, fotografije, ilustracije i grafičkog oblikovanja nisu čvrsto razdvojene nego se međusobno isprepliću i nadopunjuju.

Izložba se može razumjeti i kao razgovor autora sa samim sobom kroz vrijeme odnosno povezivanje različitih trenutaka njegova života, prošlosti i sadašnjosti. Istodobno poziva promatrače da kroz prikazane radove pronađu i neke vlastite uspomene, osjećaje ili asocijacije.

Tajana Vidović