Krajem 19. i početkom 20. stoljeća u Međimurju se događa proces kontinuiranog bilježenja narodnih pjesama i drugih tradicijskih izričaja. U tom je procesu jednu od najznačajnijih uloga odigrao Florijan Andrašec čija se 131. obljetnica rođenja navršava ovih dana.

Andrašec je rođen 28. travnja 1888. godine u Dekanovcu, po ocu Matiji i majci Tereziji, r. Krznar. Nakon završene pučke škole u rodnom mjestu i Maloj Kaniži, završava gospodarski tečaj naprednog poljodjelstva u Buzovcu. U braku s Brigitom Blašković imao je kćeri Ilku (Jelenu) i Paulu. Mobiliziran je u I. svjetski rat iz kojeg se vraća 1916. godine ranjen u nogu.

U rodnom je mjestu upoznao Vinka Žganca koji je u to vrijeme tamo službovao kao svećenik. Žganec prepoznaje glazbeni talent u mladom Andrašecu te ga upućuje u Bervarovu orguljašku školu u Celju koju završava 1919. godine. Po povratku u Dekanovec preuzima mjesto orguljaša – kantora. Od tada pa do danas to postaje njegov epitet.

Suradnja Andrašeca sa Žgancem na bilježenju međimurskih popevki traje cijelog života i Žganec bilježi da mu je Andrašec jedan od najdragocjenijih suradnika. Do danas ostaje nerazjašnjeno koje je pjesme Andrašec sakupio na terenu, a kojima je sam autor. Posebno se to odnosi na pjesme nastale tijekom Andrašecovog školovanja u Celju. 1953. godine izdaje prvu i jedinu autorsku knjigu „Međimurske fijolice“. Knjigu potpisuje kao „Florijan Andrašec, seljački pisac“. Isto je tako u sjeni ostala i njegova ključna uloga u nastanku opere "Dorica pleše" čije autorstvo samostalno potpisuje Krsto Odak, a temeljena je na pjesmama koje je Odaku spjevao upravo Andrašec.

Neumorno je radio na poticanju društvene djelatnosti u mjestu te je osnivač pjevačkog zbora, tamburaškog i limenog sastava, ogranka Seljačke sloge i dobrovoljnog vatrogasnog društva. Osim što je ove udruge osnovao, dugi niz godine bio je i njihovim vođom.

Zanimljivo je spomenuti da svoju ulicu Andrašec ima u Zagrebu; nalazi se u kvartu Trešnjevka te je paralelna sa Savskom cestom. U rodnom Dekanovcu na njegov lik i djelo danas nas podsjeća naziv glavne ulice, kip u središtu mjesta, a od 2018. godine i područna škola koja nosi ime svog najpoznatijeg đaka.

Janja Kovač, kustosica