Gradski bazeni „Marija Ružić“ Čakovec od prošle godine u svojoj ponudi imaju vanjske bazene što su Međimurci jedva dočekali, posebno Čakovčanci koji se s nostalgijom sjećaju staroga kupališta u Perivoju Zrinskih.
I prije 90 godina tema kupališta bila je višegodišnja vruća tema društvenih razgovora u Čakovcu jer ako su se Čakovčanci za vrijeme vrućina željeli rashladiti, bili su prisiljeni ići kupati se u Dravu kod Varaždina ili u Muru kod Murskoga Središća.
Upravo u ovo vrijeme 1932. godine Varaždinske novosti donose vijest da je veletrgovac i uspješan poslovni čovjek Elemir Vajda namjeravao o svojem trošku do svibnja 1933. godine izgraditi bazensko kupalište u Čakovcu. Inženjer koji je trebao projektirati to kupalište predložio je nacrt modernoga kupališta sličnoga onima u Bjelovaru i Daruvaru.
Gotovo istovremeno čakovečki trgovac Mihajlo Mađarić podnio je molbu općini da mu dozvoli izgradnju bazenskoga kupališta na općinskom zemljištu uz Stari grad na kojem je zimi Čakovečki športski klub imao klizalište. Nacrt kupališta koji je izradilo domaće građevinsko poduzeće Kirchfeld trebao je riješiti i problem neugodnoga mirisa koji se širio ljeti Čakovcem kad je Trnava presušila jer je predviđao crpljenje vode za kupalište pomoću motornih pumpi te njezino slijevanje u Trnavu odnosno njezino stalno cirkuliranje. Iako se činilo da će zbog konkurencije ovih dvaju ozbiljnih privatnih investitora Čakovec konačno dobiti kupalište, ovi su projekti propali.
U travnju 1934. godine „grupa mladih ljudi“ pokrenula je akciju koju je građanstvo u potpunosti podržavalo, ali nažalost „od idealizma se ne grade kupališta“. Općina Čakovec je imala za tu svrhu predviđeno 50.000 dinara, no namjeravala ih je dati tek kad se građanstvo uključi svojim novčanim doprinosima. Sljedeći problem je bila lokacija kupališta. Općina se bojala da je izabrana lokacija preblizu parka, pa su se bojali da se ne bi „golišavi posjedali na nove klupe u parku i tako proizveli javnu sablazan“ te je preporučila površinu nedaleko od Svetojelenske aleje.
Uglavnom, cijeli je Čakovec bio za izgradnju kupališta, no kao što je to uvijek situacija kad je javnost u pitanju, bilo je tu idealista koji su već vidjeli kupalište izgrađeno, bilo je skeptika koji su sumnjali da će se uspjeti izgraditi, ali i realista koji su znali koliko je to ozbiljan i zahtjevan posao.
Na opće zadovoljstvo čakovečko kupalište kraj parka sagrađeno sredstvima općine i prilozima građanstva svečano je otvoreno 1. srpnja 1934. godine. Sastojalo se od velikoga bazena i manjega namijenjenog djeci. Bilo je vrlo lijepo uređeno s drvenim svlačionicama, ormarićima, tuševima i igralištima.
Zanimljivo, u bazenima je na početku bila žuta voda koja je bila kristalno čista u zemlji no izlaskom na zrak promijenila bi boju zbog oksidacije željeza kojim je bila bogata. Upravo su te prevelike količine željeza u vodi jedan od glavnih razloga propasti šećerane koja je u čakovečkom Starom gradu radila u drugoj pol. 19. stoljeća.
Problem koji se u ovom slučaju mogao lako riješiti nabavom filtera ili pronalaskom nove žile očito nije smetao kupačima jer je kupalište svakodnevno bilo prepuno.
Ana Šestak, viša kustosica