Vjerujem da ste svi koji ovo čitate u životu posjetili neki muzej ili galeriju. Kao posjetitelja su vas dočekali predmeti izloženi u nekom prostoru popraćeni tekstovima, a često i multimedijom. To što u tom trenutku svi mi kao posjetitelji vidimo samo je vrh sante leda, odnosno muzejskog posla.

Potraga za muzejskim predmetima

Kako Muzej Međimurja Čakovec ove godine obilježava 70 godina postojanja koristim ovu priliku da u narednim člancima čitateljima približim djelovanje muzeja iznutra, vrlo često nevidljivo posjetiteljima i sveukupnoj zajednici.

U prethodnom tekstu na ovu temu pisala sam o tme kako predmeti dolaze u muzej. Podsjetimo se: najčešći oblik ulaska predmeta u muzej je darivanje, potom otkup, a treća mogućnost je briga o predmetima nepoznate provenijencije, odnosno načina ulaska u muzej. Odluku o prihvaćanju donacije ili otkupu donosi nadležni kustos, a u slučaju potrebe savjetuje se s muzejskim stručnim vijećem ili upravom muzeja. Prihvaćeni predmeti mogu postati dio muzejskog fundusa ili se koristiti u edukativne svrhe.

Unutar muzejskih zidina

Po odluci o prihvaćanju darovanja ili otkupu sklapaju se ugovori o doniranju ili otkupu i time predmeti postaju vlasništvo muzeja, odnosno Republike Hrvatske kao što je definirano Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Predmet se mora fizički preuzeti i dovesti u muzej. Taj posao u Muzeju Međimurja Čakovec obavljaju kustosi i tehnička služba. Novopridošli predmeti bi trebali biti u karanteni kako ne bi prenijeli na druge predmete potencijalne zaraze. Karantena podrazumijeva smještaj predmeta u zaseban prostor, a trajanje ovisi o materijalu od kojeg je predmet izrađen te stanja u kojem je predmet. Npr. ako je predmet drven i utvrdi se da u njemu postoje djelujući organizmi (npr. drveni moljci), pojedini predmet bi u karanteni mogao provesti i do tri mjeseca.

Jedinstven broj za svaki predmet

Daljnji korak je inventarizacija predmeta. To znači da mu se dodjeljuje jedinstveni inventarni broj, fotografira ga se, mjere mu se dimenzije, određuje naziv i datacija, odnosno vrijeme nastanka ili proizvodnje. Predmet se, sada kao muzejski predmet ili dio sekundarnih fondova, adekvatno pohranjuje u muzejskim čuvaonicama. Gotovo 90% muzejskog fundusa se nalazi u čuvaonicama, a ne stalnim postavima ili povremenim izložbama. Naziv čuvaonica ukazuje na temeljnu misiju svakog muzeja, javnog ili privatnog: trajno čuvanje materijalnih i nematerijalnih predmeta od iznimnog značaja za zajednicu. S time na umu, neprestana je dužnost muzejskih stručnjaka, ponajprije muzejskih tehničara, preparatora i konzervatora, a potom i kustosa, provođenje preventivne zaštite nad predmetima u samom muzeju.

Janja Kovač, viši kustos Etnografskog odjela