Svi znamo da povijest nije egzaktna znanost. Često učimo o selektivnim povijesnim činjenicama odnosno onom što je netko kao važno odabrao iz ukupnog povijesnog znanja koje pak se temelji sačuvanim izvorima i njihovim interpretacijama. Za mnogobrojne pak povijesne događaje, nažalost ne postoje povijesni izvori ili pak su oni vrlo oskudni.

Nedavna donacija građe vrlo nas je razveselila jer rasvjetljava nekoliko tema iz međimurske povijesti, pogotovo iz razdoblja između dva svjetska rata. Radi se o ostavštini Veronike Štos koju je u ime njezinih kćeri Muzeju Međimurja Čakovec darovao Željko Babić.

Kako se u posljednje vrijeme dosta bavim poviješću sporta odlučila sam izdvojiti jednu od tih tema, a to je orlovski pokret u Međimurju koji se u literaturi jedva spominje.

Orlovski pokret je reakcija na sokolski pokret krajem 19. stoljeća koji je bio duboko prožet političkim idejama tadašnjeg liberalizma i koji je zbog tjelovježbe privlačio veliki broj mladih ljudi. Od sokolstva je zapravo preuzeo ime i njihovo djelovanje – imali su svoje sletove, tečajeve, svečane akademije, slično su bili obučeni. No ideološki su se vrlo razlikovali i u svoj su pokret uključili katolička načela te su tjelovježbu koristili kao sredstvo razvoja cjelovitog čovjeka – tjelesnog i duhovnog, kao i odgoja u moralnom smislu te obrazovanja. U Hrvatskoj se ovaj tjelovježbeni pokret počeo širiti nakon Prvoga svjetskog rata zahvaljujući katoličkom pokretu te je 1923. godine osnovan Hrvatski orlovski savez.

Iako je sokolstvo bilo najmasovniji tjelovježbeni pokret u to vrijeme, ne može se zanemariti utjecaj orlovskog pokreta u društvu. Orlovi su imali preko 200 organizacija diljem Hrvatske i imali su oko desetak tisuća članova.

Središte katoličkog omladinskog pokreta u Međimurju 20-ih godina 20. stoljeća bilo društvo „Branimir“ pod vodstvom prof. Ljuboslava Kuntarića starijeg, u sklopu kojeg su osnovana i orlovska društva. Ta su društva organizirala dva okružna sleta, u Nedelišću i Kotoribi, te brojne javne vježbe Orlova.

Prvi okružni orlovski slet u Međimurju održan je 19. rujna 1926. godine u Nedelišću. To je bila prva smotra međimurskog orlovstva i na njoj su bila zastupana sva međimurska društva. Na slet su stigli su Orlovi i Orlice iz Kotoribe, Preloga, Preseke, Pretetinca, Novakovca, Čakovca, Svetog Jurja na Bregu, Štrigove, Gornjeg Hrašćana i Nedelišća. Osim međimurskih članova sudjelovali su i gosti iz slovenskog Središča ob Dravi. Nakon mise i govora istaknutih članova lokalnih orlovskih organizacija slijedio je svečani mimohod Nedelišćem u kojem je sudjelovalo preko 350 sudionika uz pratnju glazbe iz Preloga.

Popodne je održana javna vježba koju je vodio okružni načelnik Viktor Čulek. Na velikom igralištu orlovi su izveli „zvijezdu“, zatim skupne vježbe na kojima su nastupala 104 vježbača te se vježbalo na spravama. Između vježbi je u ime Hrvatskog orlovskog saveza prisutne pozdravio Ivan Merz, ideolog orlovskog pokreta i danas blaženik u Katoličkoj crkvi. Veliki broj ljudi pratio je ovaj slet i na taj se način upoznao s orlovskim pokretom.

Iako je do podjele unutar orlovskog pokreta došlo već 1925. godine, izgleda da se u Međimurju ona dogodila nešto kasnije, kad je prof. Kuntarić s međimurskim seniorima (članovima Hrvatskog katoličkog seniorata) osnovao Okružje seljačke katoličke omladine (SKOM) s novih sedam seljačkih društava, ne dirajući u orlovska društva.

Šestosiječanska diktatura zabranila je 1929. godine rad svih političkih stranaka i društava s nacionalnim obilježjima pa je tako i Hrvatski orao prestao sa svojim djelovanjem. No ti isti ljudi nastavili su svoje djelovanje, ovaj put bez tjelovježbe, u sklopu Križarske organizacije.

Ana Šestak, viša kustosica Povijesnog odjela