Grad Čakovec proslavio je ovih dana po trideseti put svoj dan 29. svibnja. Naime, odlukom Gradskoga vijeća Grada na sjednici održanoj 28. veljače 1994. godine taj je datum proglašen Danom Grada Čakovca. Izvorište ove odluke je svečana Povelja grofa Jurja IV. Zrinskog (1549. – 1603.) kojom je 29. svibnja 1579. godine gospodar čakovečke utvrde i Čakovečkoga vlastelinstva podijelio slobode, povlastice i oproste od različitih davanja stanovnicima utvrde i podgrađa te definirao njihove obaveze, što je osnova za ubrzani razvoj Čakovca kao slobodnoga trgovišta.

No, ove godine Čakovec ima još jednu okruglu obljetnicu, a to je devedeset godina od proglašenja gradom. Čakovec je doduše u vrijeme hrvatske uprave, od 1848. do 1861. godine, kao i u razdoblju od 1904. do 1918., imao status grada no oba je puta degradiran u status trgovišta.

Zakonom o gradskim opštinama, objavljenom u Službenim novinama Kraljevine Jugoslavije 25. srpnja 1934., status grada dobilo je 13 novih gradova, među kojima je bio i Čakovec. Građani su smatrali da „time stupa Čakovec u rang koji mu već odavno po njegovom napretku pripada“ jer iako je imao „karakter grada“ pravno je smatran trgovištem. Ovo mjesto od oko 6000 stanovnika početkom 20. stoljeća zahvaljujući željezničkoj pruzi, industrijalizaciji, razvoju trgovine i osnivanju štedionica imalo je sva obilježja gradića poželjnoga za život. Čakovec kao željezničko čvorište povezano Budimpeštom, Zalaegerszegom i Zagrebom, postalo je gospodarski centar u kojem se ubrzano razvijalo građansko-kapitalističko društvo, a povoljne ekonomske prilike odrazile su se na njegovo uređenje te društveni, kulturni i sportski život grada.

U nedjelju 23. rujna 1934. svečanom sjednicom Gradskoga vijeća Čakovec je iz Trgovišne općine postao gradska općina odnosno Grad Čakovec. Proslava je započela već u subotu kad je okićen cijeli grad i u predvečerje je grad obišla povorka predvođena načelnikom Milanom Nöthigom, podnačelnikom Plaftakom i najstarijim gradskim zastupnikom Grebeničekom. U nedjelju su vatrogasne čete budnicom najavile početak proslave, na Trgu kralja Aleksandra pred zgradom Gradskog poglavarstva (danas zgrada Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osiguranje) održana je svečana misa koju je animirao zbor Učiteljskih pripravnika i pripravnica čakovečke Učiteljske škole Aleksandra i nakon toga svečana sjednica Gradskoga vijeća. Svečanosti su prisustvovali predstavnici vlasti, predstavnici javnih ustanova i društava, kao i mnogobrojno građanstvo i seljaštvo iz bliže okolice. Istaknut je „značajan položaj Čakovca kao graničnog mjesta, važnog industrijskog centra i nacionalno istaknute točke na granici naše domovine“. Grad je tom prilikom dodijelio pehar najboljoj nogometnoj momčadi Čakovca koji je dobio Čakovečki športski klub pobijedivši tjedan dana ranije SK Građanski. Na ovaj su način željeli proslaviti ovaj dan i sa čakovečkim sportašima koji su u to vrijeme činili jezgru društvenoga života Čakovca. Nakon obraćanja gradonačelnika Nöthiga građanstvu uz glazbu je krenula povorka članova Čakovečkoga športskog kluba prema njihovom igralištu. Himnu ČŠK-a koja se u povorci pjevala uglazbio je Geza Legenstein. Jedna u nizu zabavnih priredaba u poslijepodnevnom programu bila je utakmica između muških i ženskih članova ČŠK-a, odnosno hazenašica i Old-boysa.

Slijedila je pučka zabava na trgu pred zgradom Gradskoga poglavarstva na kojoj se prema „starom običaju našeg naroda“ pekao vol. Odigrana je tombola kao i različite šaljive igre u organizaciji gospode Majdera i Strahonje. Grad je ovom prilikom vrlo lijepo počastio svoje sugrađane koji su već poprilično osjećali krizu prisutnu u cijeloj Europi.

Ana Šestak, viša kustosica povijesnih zbirki