Kao značajni nositelji lokalne baštine koju štitimo i čuvamo, dugi niz godina prepoznati smo od strane javnosti koja raznovrsnim akvizicijama obogaćuje muzejski fundus na čemu smo zahvalni. Bilo da struka obilazi teren ili pak nam građani i žitelji Međimurja osobno dođu i povjere daljnje čuvanje svojih predmeta, svakim novim kontaktom produbljuje se vrijednost i suradnja te zajednička svjesnost da predmeti međimurske baštine svjedoče našoj povijesti.

Stoga je vrlo značajna ta uzajamna komunikacija u prenošenju osnovnih informacija darivatelja/prodavatelja i otkupitelja te ekspertizi i stručnoj obradi kustosa što pridonosi boljem upoznavanju vlastite povijesti, njenom obogaćivanju te čuvanju iste. Dobivaju važnu kulturnu vrijednost tek kada prođu stručnu obradu, kada su adekvatno pohranjeni za ubuduće te izloženi u stalnom postavu ili pak na povremenim izložbama.

Dio muzejskog fundusa čine umjetnički kulturno-povijesni predmeti od 15. do 20. stoljeća koji su grupirani unutar 15 zbirki - sakralna umjetnost, cehovi i obrtnička udruženja, tiskarstvo u Međimurju, crno-bijele fotografije, negativi i fotografski pribori, metalni te industrijski predmeti, utilitarni uporabni predmeti (posuđe - keramika, staklo, porculan), zatim ljekarnički inventar i farmacijski pribor međimurskih ljekarni, stilski namještaj, ogledala, rasvjete i satovi, uljene slike, kamene, gipsane i drvene skulpture, kameni spomenici, nadgrobna plastika, porculanske i keramičke figurice, muška i ženska odjeća te obuća i njihovi modni dodaci, dekorativni i uporabni kućni tekstil, vatrogasna oprema (kacige, uniforme, pojasevi, sjekire, cijevi, mlaznice, rukavice, čizme, aparati za gašenje požara) te vatrogasne zastave i vrpce s natpisima, fotografije, vatrogasne uniforme govore o povijesti vatrogastva u Međimurju. U fundusu postoje i dvije memorijalne zbirke čakovečkih skladatelja 20. stoljeća, Josipa Štolcera Slavenskog i Ljube Kuntarića. A odnedavno je fundus upotpunjen crno-bijelim fotografijama i negativima kulturno-povijesnog razdoblja grada Čakovca i okolice druge polovine 20. stoljeća.

Sveukupno njih 6135 predmeta od 2022. godine svoje mjesto imaju u muzejskim čuvaonicama zbog višegodišnje provedbe statičke sanacije palače Staroga grada. Velik dio godinama je krasio njezin II. kat i bio pečat ambijentalnog bogatstva i nekadašnjeg ukusa kulturne estetike. Upravo te prostore Palače koji su egzistirali kulturnom povijesti Međimurja 19. i 20. stoljeća, danas karakteriziraju goli, visoki i hladni zidovi kroz čije prozore tek prodire vanjska svjetlost. Njihova monumentalnost i pročišćenost danas otvara mogućnost za buduće vizije predstavljanja međimurske baštine kroz moderniziraniji pristup, što je ujedno i uvertira za izradu sinopsisa novog budućeg stalnog postava kulturno-povijesnog fundusa te promišljanje o adekvatnim dodatnim prostorima muzejskih čuvaonica za trenutačnu građu i buduće akvizicije koje će svakako dati širu perspektivu o zavičajnoj povijesti.

Shodno ovoj podužoj uvertiri, u tekućoj ćemo godini započeti ćemo ciklus predstavljanja kulturnopovijesnih predmeta kroz nešto starije akvizicije (koje još do sada nisu ugledale svjetlo dana, odnosno nisu predstavljene javnosti) ili pak novije akvizicije pristigle u Muzej, a osobit su dio baštine. Unatrag nekoliko godina, nove pristigle akvizicije sežu u međuratno i poslijeratno razdoblje 20. stoljeća, a govore o uporabnim predmetima toga vremena koji tek čekaju svoje vrijeme da ispričaju priču.

U moru svih informacija i dezinformacija (?) često postoji neki ali, neki skliznuli nedostatak izvora pravih informacija, koji potiče dvojbu gdje i kome ostaviti baštinu na čuvanje? Stoga ćemo ovime pokušati približiti kulturno-povijesni fundus i što on obuhvaća te kazati zašto je Muzej pravo mjesto da brine o kulturnoj baštini.

Muzejski predmeti svoju kulturnu egzistenciju unutar čuvaonica još uvijek održavaju, ali će se predstavljanjem kroz ciklus tekstova težiti njihovoj popularizaciji. A time i vjerujemo da ćemo potaknuti građane da uvide potencijalnu priliku za dar Muzeju, odnosno da njihov predmet pronađe svoje mjesto u muzejskoj instituciji, ako isti već ne postoji, te da živi međimursku kulturu. Tko zna, možda ćete kroz tekstove prepoznati i vlastiti predmet koji je nekada suživio s vama i vašom obitelji, a danas ima status kulturnog dobra Republike Hrvatske.

Tajana Vidović, kustosica kulturno-povijesnih zbirki