Osim što su hladne zime predstavljale opasnost za samo zdravlje ljudi, one su prouzročile i brojne druge, današnjem čovjeku već pomalo i neshvatljive probleme. Jedan od tih je i održavanje životinja na toplom. Savjetuje tako Muraköz seoske gazde da provjetravaju svoje gospodarske objekte. Vele da „največ gazdov nevupa v zimi štalna vrata odpreti, ar misli, da se mu marha zmrzneju“. Zbog takvog se odnosa u štali skuplja silni smrad, „tak da ščiple za oči“ i u takvim uvjetima stoka ne može ostati zdrava. Posebno su osjetljivi konji, koji mogu dobiti razne očne boleštine. Potrebno je dakle ne samo provjetravati štale, već i stoku pustiti „na jen čas, da se rezgiblje“. Novi potencijalni problem koji zima predstavlja je požar i to ne samo za ljude, već i za životinje. On se vrlo lako širi s objekta na objekt, pa su nerijetko bivale njime zahvaćene i štale i ključno pitanje bilo je kako spasiti stoku. Problem je, „da vu takvoj nesreči je jako težko spraviti vun konja. Konj se tuliko prestraši, da niti na lepu reč, niti pod siloma se neda vun spraviti.“ Iz tog se razloga nerijetko dešava da konji izgore. Kako bi se to pokušalo spriječiti, autor savjetuje da gazda, nakon što spasi obitelj, konju na glavu baci mokru vreću ili plahtu, kako bi ga nakon toga bio u stanju spasiti iz zapaljene štale. O uspješnoj provedbi takve akcije nije na žalost ovisio samo život konja, već i egzistencija čitave obitelji. Ipak, nije zimi sve crno i potreba za toplinom i ognjem rodi nekim korisnim stvarima. Jedna od njih je mogućnost da se pepeo koristi kao gnojivo. Pepeo je, veli autor, jako dobro gnojivo, „osobito od trdih drv, od mehki drv pepel več nevalja tuliko.“ Kako ga se kroz zimu skupi mnogo, „bi škoda bilo to zahititi, nego mešajmo pepla s gnojom i na protuletje je dobro gnojiti s tem..“. Razdoblje 19. stoljeća, kao i ono s početka 20. nerijetko je promatrano isključivo iz političke perspektive, a ignoriraju se silne promjene i poboljšanja iz perspektive života prosječnog čovjeka. S Muraközom je slična priča. Iako ostaje činjenica da je političko usmjeravanje međimurskog puka sveprisutni motiv, ne može biti ignorirano da je u tom procesu eto spašen i život pokojeg konja, spriječeno pokoje oboljenje, pospješen pokoji urod, olakšan život pojedinaca i stvarana čitalačka i društveno svjesna publika u Međimurju.

Zoran Turk, kustos-pripravnik