Kada se temperature spuste deset ili petnaest stupnjeva ispod nule, te se odluče tamo zadržati danima, obično se to reflektira i na zdravlje ljudi, pa nije rijetkost da mnogi te dane provedu u krevetu, mjereći temperaturu, ispijajući čajeve i boreći se protiv prehlade, viroze ili gripe raznim farmaceutskim oružjima. Osim neugodnosti, težih posljedica srećom uglavnom nema. Međutim, takva gotovo bezbolna borba s određenim bolestima luksuz je koji si stari Međimurci nisu mogli priuštiti i nerijetko su borbe s raznim virusima imale tragičan završetak. Ne treba čuditi što se u siječnju godine 1892., kroz dvojezični tjednik Mürakoz redovito upozorava ljude na opasnost od influence, odnosno gripe. Autor tako upozorava da čak i „glasi iz gornje Italije javljaju, da se influenca jako naglo širi, kaj se mora najviše pripisati deždjevnomu i hladnomu vremenu.“ Veli da u Bergamu i Brescii hara bolest i gotovo pa nema kuće bez bolesnika, a i broj mrtvih vrtoglavo raste. Moramo razumijeti da je tada i generalno gledano smrtnost daleko veća nego danas, a prosječni životni vijek daleko manji. Primjera radi, na području Hrvatske i Slavonije te iste godine smrtnost je preko 39 promila, što je od 3-4 puta više od trenda koji imamo zadnjih desetljeća, a osjetno više i od trenda koji vidimo tih godina ( u ostatku desetljeća varira u rasponu od 27-34 promila). Ruralne sredine, kakve su gotovo bez iznimke sve u Međimurju krajem 19. stoljeća, zasigurno nisu po tom pitanju drastično bolje stajale. Smatra se da je smrtnost u zadnjem desetljeću 19. stoljeća bila oko 30 promila, a iako nema istraživanja, možemo sasvim opravdano sumnjati da je upravo ta 1892. godina bila viša i u krajevima med Murom i Dravom. Vidjeli smo već kroz analizu nekih brojeva Muraköza da siromaštvo, a ni glad nisu strani u Međimurju u 19. stoljeću, pa kad ionako oslabljeni imunitet bude napadnut od virusa, lijeka nema u blizini, a putovanje do doktora u zimskim uvjetima ponekad predstavlja životnu avanturu, ovakvi poražavajući podaci su zapravo i realnost. Kako bi autori članka pronašli primjer koji je bliži Međimurcima, oni navode trgovca iz Graza, Hermana Eldeckera koji je poslom putovao po Mađarskoj i na jednom željezničkom kolodvoru napravio kobnu grešku: „izišel je iz vagona vu kojem se kurilo s odkritom glavom, nahladil se je, dobil influencu, moral se je vu bližnjem selu leći, ter je onda za par dnevov i vumrl“. Takva sudbina nije bilo ništa previše neobično. U sljedećem broju stižu nove vijesti, ovaj put iz Genove, o brodu s 1200 iseljenika koji je krenuo iz luke u Brazil, ali, „moral se je povrnuti vu Genovu, buduć se je na putu pojavila influenca“. Na kraju krajeva, da je gripa nemilosrdna i potpuno neizbirljiva u odnosu na društveni sloj, vidimo i u posljednjem u nizu članaka iz siječnja te godine, gdje autor opisuje tragičnu sudbinu engleskom prijestolonasljednika, princa Alberta Victora, vojvode Clarencea i Avondala, kojeg je gripa koštala života 14. siječnja te iste godine. Sumnja se da je epidemija te godine, kao i prošlih nekoliko, diljem Europe odnijela život oko milijun ljudi. Čuvajte se stoga ljudi influence i sjetite se kakve je tek muke ta nesreća priuštila starim Međimurcima.

(Izvori i literatura: Muraköz/Medjimurje 10. 1. 1792., 17. 1. 1792., 24. 1. 1792.,; Vranješ-Šoljan, Božena, „Obilježja demografskog razvoja Hrvatske i Slavonije 1860.-1918., Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Vol.31 No.1, Zagreb, 1999., str. 41-53; Slunjski, R., Demografske promjene u Međimurju (1857. – 1991.), Čakovec, 2004.)

Zoran Turk, kustos-pripravnik