„Nositelji štrigovske skupine govora njegovi su stanovnici. Oni su i njegovi čuvari koliko je to moguće, ali zbog utjecaja medija i globalizacije postaju sve ugroženiji, dok se njihove bilježite značajke gube, pogotovo jer je riječ o rubnim prostorima, ali i s obzirom na blizinu susjednih slovenskih govora“, piše dr. sc. Virč u obrazloženju prijedloga zaštite ovog kulturnog dobra. Dr. sc. Ines Virč zaposlenica je Instituta za hrvatski jezik te voditeljica institutske Podružnice u Čakovcu koja od 2014. godine djeluje na Učiteljskom fakultetu – Odsjeku u Čakovcu. Specifičnosti međimurskih govora u fokusu su znanstvenog djelovanja dr. sc. Virč te je ova uspješna nominacija rezultat njenog rada koji se temelji kako na proučavanju literature tako i na neumornom terenskom radu.

11 samoglasnika i dvojina

Štrigovskom skupinom govora obuhvaćeni su govori naselja Štrigova, Banfi, Jalšovec, Grabrovnik, Železna Gora, Prekopa, Robadje i Leskovec. Ova se skupina govora može pohvaliti s čak jedanaest samoglasnika, dok ih standardni hrvatski jezik poznaje samo pet. Ova velika razlika rezultat je drugačijeg izgovora jednog samoglasnika u pojedinim riječima što znači da u štrigovskoj skupini govora možete čuti, npr., dva različita izgovora samoglasnika i te čak tri verzije samoglasnika e. Uz to, ta se dva samoglasnika javljaju i u dvoglasu i͡e, koji su inače iznimno rijetki u hrvatskim govorima. U štrigovskoj se skupini govora još uvijek čuva dvojina, gramatički oblik koji omogućava da se jednom riječju označe baš dvije (ne jedna ili tri i više) stvari ili osobe. U hrvatskom se standardnom jeziku ta kategorija odavno izgubila te se upotrebljavaju samo jednina i množina (umjesto dvojine upotrebljava se množina). Dvojina je i dalje prisutna u slovenskom standardu koji zajedno s arapskim još jedini čuva tu gramatičku zanimljivost. Posebnosti ove skupine govora pokazuju se na i na prozodijskoj, morfološkoj te leksičkoj razini.

Dijalektalno blago na razmeđi

U samim počecima svoje etnomuzikološke djelatnosti Vinko Žganec u Hrvatskim pučkim popijevkama iz Međimurja objavljenima 1916. godine donosi i zapise iz Štrigove. Tako uz pjesmu Konje si naprežen stoji sljedeća opaska: „Štrigova je na međi Štajerske. U tamošnjem govoru – naravski i u pjesmama – dolazi mnogo slovenskih jezičnih osobitosti. Među ostalim dolaze u ovoj pjesmi i ovi oblici: držin (mjesto držim), plužin (mj. plužim) i t.d.“ Specifičnost i vrijednost ove skupine govora nije prepoznata samo od strane znanstvenih institucija već i od lokalnih kulturnih udruga te škola. Tako su kao nositelji ovog govora kao nematerijalnog dobra navedeni Osnovna škola Štrigova te KUD Sveti Jeronim Štrigova. O lokalnom se govoru danas uči u sklopu zavičajne nastave u osnovnoj školi, a njeguje ga se i prilikom izvođenja tradicijskih napjeva s istraženog područja. Zaštita štrigovske skupine govora još je jednom pokazala da bi se govornici mjesnih govora koji se razlikuju od standardnog hrvatskog jezika trebali ponositi svojim govorom i osvijestiti njegovu važnost, a ne sramiti ga se i smatrati ga manje vrijednim od standardnog govora ali i nekih drugih, u javnosti češće prisutnih, mjesnih govora.

Janja Kovač, kustosica