Tijekom povijesti osim učestalih ratova koji su bili primarni razlog umiranja stanovništva, na drugo mjesto zasjela je pošast zvana kuga ili crna smrt. Niti Međimurje nije bilo izuzeto od velikih epidemija takozvane crne smrti, te je u tri navrata došlo do pojava većih smrtonosnih epidemija ove bolesti. U razdoblju između 1553. – 1555. godine pomrla je gotovo polovica stanovnika – 12 000 ljudi te su iz tog razloga Zrinski nakon epidemije sustavno naseljavali svoje posjede s kmetovima s drugih posjeda u Hrvatskoj. 1644. godine kuga ponovno stiže u Međimurje iz mađarskih prostora, a ta zarazna bolest harala je Međimurjem i 1681. godine.

U sklopu stalnog postava Sakralne zbirke Muzeja Međimurja izložena je slika s prikazom kuge u Čakovcu i svetim Franjom Ksaverskim, patronom protiv kuge. Radi se o tehnici ulja na platnu i datira se u 18. stoljeće. U to doba vlasnici Starog grada i Međimurja bili su češki grofovi Althan. Slika je bila oltarna pala u dvorskoj kapeli sv. Franje Ksaverskoj u palači Starog grada. Ovaj poznati svetac je bio jedan od najvećih misionara svih vremena. Umro je 1552., a kanoniziran je 1622. godine. Blagdan mu je 3. prosinca, kad je i umro. Osim što se štuje kao glavni zaštitnik misija i misionara, turizma i brodara, zazivaju ga i protiv kužnih bolesti. Iz slike se dade iščitati da se vjerovalo kako je prestanak epidemije kuge u Čakovcu djelo i intervencija ovog sveca. Vrlo vjerojatno je u zadnjoj četvrtini 17. stoljeća ova pošast poharala područje Čakovca i okolice toliko jako da su Althani odlučili čitavu kapelu zavjetovati svecu zaštitniku od kuge, kako se to više ne bi ponovilo. Sama slika osim evidentne umjetničke vrijednosti sadrži i povijesnu vrijednost, iz razloga jer prikazuje vedutu Starog grada u Čakovcu i crkvu svetog Nikole u Čakovcu. Stari grad je prikazan nakon što su ga Althani obnovili jer se vidi da je toranj premješten s palače na bastion vanjske utvrde, a na samoj palači dozidan je drugi kat. Pregradnje su nastale nakon potresa 1738. godine, pa tako i sliku možemo datirati u sredinu ili 2. polovicu 17. stoljeća. Crkva sv. Nikole prikazana je vrlo jednostavno, bez sadašnjeg samostanskog kompleksa. Osim prikaza Čakovca na oltarnoj slici sv. Nikole u istoimenoj čakovečkoj crkvi, ovo je najstariji prikaz našeg grada u tehnici ulja na platnu. Sam prikaz kuge dočaran je vrlo dramatično, s lešinama majke i djeteta u prvom planu, umirućima oko njih i u pozadini te uz vrlo intenzivno aludiranje na osjet smrada uslijed raspadanja bolesnih tijela od strane likova koji se drže za nos. Slika posjeduje baroknu dinamiku i intenzivni kolorit, a pretpostavlja se da bi mogla biti djelo talijanskog slikara pod imenom Martino Santamonte, čije slike na istu tematiku se nalaze u Mariboru i Ptuju.

Slika je restaurirana i konzervirana u Restauratorskom zavodu JAZU u Zagrebu, 1973-1979. godine. Izložena je u stalnom postavu muzeja, svim zainteresiranima na uvid.

Maša Hrustek Sobočan, viša kustosica