Prošećete li atrijem palače Staroga grada i poželite razgledati muzejski lapidarij, uz brojne vrijedne kamene spomenike moći ćete vidjeti i najstariji pronađeni pisani izvor u Međimurju – rimsku nadgrobnu ploču ili stelu iz 2. stoljeća. Navodno je pronađena prilikom rekonstrukcije čakovečkoga Staroga grada u 16. stoljeću, te je istom prilikom ugrađena u jedan od zidova fortifikacije.

Čakovečka je stela visoka i uska pravokutna kamena ploča, i predstavlja osnovnu formu rimskog nadgrobnog spomenika. Djelo je ruku domaćeg majstora koji je prema knjizi uzoraka i motiva pokušavao prilagoditi svoju vještinu, vrhunskim djelima rimske nadgrobne umjetnosti. Upravo to mnoštvo motiva kao i sam arhitektonski oblik stele koja imitira pročelje hrama ili vječnu kuću pokojnika, govori o bogatstvu simbolike vezanom uz vjerovanje u zagrobni život. Tako su na gornjem dijelu prikazi hipokampa, mitološkog bića koje simbolizira posrednika duše pokojnika na njegovom putu do otoka blaženih i delfina koji simbolizira sretnu plovidbu u besmrtnost. Ispod u zabatu smješten je mitski prikaz vučice sa blizancima Romulom i Remom koji osim vječnog trajanja Rimskog Carstva, simboliziraju vječan i sretan život, plodnost i izobilje. Zabat sa lijeve i desne strane omeđuju dva orla – vjesnika zagrobnog života.

Stela nam otkriva i brojne zanimljive podatke o pokojnicima: kako su izgledali, tko i što su bili, koje narodnosti, u kojoj su dobi umrli, ali i o njihovim najbližima koji su ih pokopali. Tako je na čakovečkoj steli u središnjem dijelu omeđenom polustupovima sa korintskim kapitelima smješten natpis u kojem stoji da je Klaudija Favoris dala napraviti Publiju Antoniju, koji je sin od Lucija i ima 25 godina, te Klaudiji Dagumeni, koja je kćerka od Tita i ima 45 godina nadgrobnu ploču. Obiteljske odnose natpis ne otkriva, već za Klaudiu Favoris navodi da je faventina eres što na latinskom znači milošću baštinica ili nasljednica, prema rimskom privatnom pravu imovine ili prava preminule osobe. Iznad natpisa nalaze se poprsja pokojnika: desno Publije Antonije, a lijevo Klaudija Dagumena. Omeđeni su likovima genija, koji su prema vjerovanju Rimljana bili duhovi zaštitnici i pratili čovjeka od trenutka začeća do smrti. Pokojnici su odjeveni u tipičnu panonsku nošnju: tuniku i ogrtač. Međutim posebnost čine izmiješani domaći i rimski elementi nošnje Klaudije Dagumene: norička kapa koja je keltskog podrijetla i ogrlica sa polumjesečastim privjeskom koji je tipično rimski simbolični ukras. Da je Klaudija bila keltkinja otkriva nam i njeno drugo ime Dagumena, koje je također keltskog podrijetla. Na kraju, prikaz konjanika sa šljemom na podnožju stele koji simbolizira Publija Antonija, otkriva da je najvjerojatnije bio pripadnik jedne od pomoćnih trupa rimskih legija, a tu činjenicu možemo povezati i sa njegovom ranom smrću.

Ova gotovo dvije tisuće godina stara priča o troje žitelja ondašnje rimske Panonije, samo je dio vrijedne baštine koju čuva Zbirka antičke građe Muzeja Međimurja Čakovec.

Branka Marciuš, viša kustosica