U prijelaznim godinama kraja 19. i početka 20. stoljeća Čakovec se snažno afirmira kao kulturno, političko i gospodarsko središte Međimurja. U tim godinama bilježimo začetke moderne industrije s dalekosežnim pozitivnim posljedicama u daljnjem razvitku tekstilne, prehrambene i građevinske industrijske grane velikih razmjera. Iz prvotne bojadisaonice platna tvrtke Samuel Neumann nasljednici osnovane 1874. godine razvit će se u 20. stoljeću suvremena tekstilna tvornica Čateks, a iz tvornice vezica i vrpci braće Graner osnovane 1922. razvit će se jedna od najvećih tekstilnih tvrtki u srednjoj Europi MTČ. Poduzeće Elemera Vajde za plasman jaja, peradi i divljači, osnovano u Čakovcu 1912. godine razvila u najpoznatiju međimursku mesno-prerađivačku industriju europskog glasa koja uspješno posluje i danas. Dvije ciglane Valenta Morandinija, u Mihovljanu iz 1884. i na Ksajpi kraj Šenkovca iz 1905. godine, postavile su temelj međimurskoj građevinskoj industriji. U zadnjim desetljećima 19. stoljeća osnovane su Čakovečka i Međimurska štedionica i Štedionica čakovečke provincije što je otvorilo put razvitku modernog kreditnog sustava i daljnjem razvoju gospodarstva.

Ključnu ulogu u razvoju trgovine, razvijanju poslovnih mreža i prijenosu srednjeeuropskih utjecaja na naše tlo imala je željeznica. Prva pruga na hrvatskom tlu izgrađena je 1860. godine u Međimurju, kao spoj južne Ugarske na bečko-tršćansku prugu. Vodila je iz Kaniže u Mađarskoj preko Kotoribe i Čakovca do Pragerskog u Sloveniji. Čakovec je prvi hrvatski grad (tada mađarski grad) koji je dobio javnu rasvjetu već 1893. godine, samo 11 godina nakon što je 1882. proradila u New Yorku prva Edisonova električna centrala u svijetu. Razvija se školstvo i grade se nove zgrade građanske, pučke i učiteljske škole. Na društvenom planu bilo je to vrijeme jačanja građanske klase i uspona srednjeg klasnog sloja koji su zahvaljujući novoj povećanoj platežnoj moći direktno zaslužni za razvoj i izgradnju. Upravo u tom razdoblju nastaje prepoznatljiva čakovečka centralna gradska jezgra. Čakovec je u razdoblju od 1861. i 1918. godine bio priključen pod državu Mađarsku silom i protiv svoje volje. U vrijeme perioda prisilnog bivanja hrvatskog naroda pod mađarskom zastavom vršena je stroga i temeljita mađarizacija lokalnog stanovništva – mađarski jezik bio je službeni jezik i uveden je u škole, mijenjani su nazivi ulica u mađarske, a inteligencija se otvoreno deklarirala mađaronima, osim šačice upornih domoljuba, poput dr. Ivana Novaka, čiji je bunt na kraju i eskalirao narodnom vojnom akcijom odcjepljenja od presinga strane države, na Badnjak 1918. godine. Uz Mađare velik udio poduzetničkog stanovništva otpadao je na Židove, a dominacija privrednika stranog podrijetla simptomatična je i u ostalim dijelovima Hrvatske. Ovako aktivna i napredna slika zrcali se i u kulturno-društvenom životu grada. Organizirana su mnoga društva i kružoci koji svoj život vode po gradskim restoranima i gostionicama, kao što su bili popularni restoran hotela Zrinski i gostionica Otta Pečornika. No tek izgradnjom Trgovačkog kasina 1904. godine pravi društveni život Čakovca počinje. Tu su se održavali koncerti, zabave, plesovi, svečanosti i književne večeri. Ovakva pozitivna gradska atmosfera održat će se do 1914. godine i početka prvog svjetskog rata.

Kulturno-povijesni odjel Muzeja Međimurja pohranjuje u Zbirci tekstila, mode, nakita i osobnog pribora; Zbirci posuđa i Zbirci namještaja materijalna svjedočanstva Kulture življenja građanske klase iz danog perioda. Tu ubrajamo i kulturu odijevanja i kulturu stola koji su vrlo bitan vid javne prezentacije građanstva. U modi su se pratili srednje europski trendovi iz Beča i Budimpešte, a svečane večere, ručkovi i domjenci bili su omiljen način socijalizacije. Materijalna svjedočanstva tog vremena možete vidjeti u stalnom postavu našeg Muzeja.

Maša Hrustek Sobočan, viša kustosica