Svatko tko je prošetao atrijem Staroga grada zasigurno je primijetio kamena poprsja izložena u trjemovima palače Zrinskih. Riječ je o nizu portreta koji predstavljaju hrvatske i mađarske političke, gospodarske i crkvene velikodostojnike iz druge polovice XVII. stoljeća kada su Starim gradom upravljala braća Nikola VII. i Petar IV. Zrinski. Među portretiranima nalaze se dvojica Zrinskih, Petar IV. i njegov nećak Adam, te njihovi najbliži prijatelji i suradnici poput Petrova šurjaka Frana II. Krste Frankopana, Nikolina i Petrova bratića Franje Fórgacsa ili ostrogonskog nadbiskupa Jurja Lippaya koji je uz Nikolu i Petra sudjelovao u Zrinsko-frankopanskoj uroti.

Izuzev identiteta portretiranih osoba, malo toga u vezi s kamenim poprsjima može se tvrditi sa sigurnošću. Najraniji dokumenti koji potvrđuju njihovo postojanje su nacrti za obnovu pročelja palače Zrinskih koje je 1822. godine dao izraditi tadašnji vlasnik čakovečkog vlastelinstva Ladislav Feštetić. Poprsja su na nacrtima prikazana kao dio arhitektonske dekoracije unutrašnjeg i glavnog pročelja palače. Pojedini istraživači na temelju nacrta smatraju da su kipovi nastali početkom dvadesetih godina XIX. stoljeća u sklopu Feštetićeva projekta obnove Staroga grada, koji zbog pomanjkanja sredstava naposljetku nije izvršen. Drugi stručnjaci su pak skloniji mišljenju da su poprsja nastali u vrijeme braće Nikole i Petra Zrinskog, između 1660. i 1670. godine. Svoju tvrdnju temelje na povijesnom kontekstu narudžbe (statusu i javnom mišljenju o obitelji Zrinski koji su nakon otkrića Zrinsko-frankopanske urote krajnje negativni, a počinju se mijenjati tek u drugoj polovici XIX. stoljeća) i sličnosti čakovečkih kipova s drugim portretnim poprsjima iz druge polovice XVII. stoljeća, poput poprsja iz Željeznoga u Gradišću ili Gornje Radgone u Sloveniji.

Pitanje izvornog smještaja poprsja predstavlja još jedan kamen spoticanja među stručnjacima. Pojedini istraživači smatraju da su kipovi izvorno bili postavljeni na pročelju palače Zrinskih, kao što je prikazano na spomenutim nacrtima iz 1822. godine. Međutim, postoje povijesni izvori koji navode da su poprsja izvorno bila postavljena kao ukras u vrtu Nikole VII. Zrinskoga, takozvanom Giardinu koji se nalazio izvan zidina Staroga grada na putu prema Šenkovcu.

Unatoč još uvijek nerazjašnjenim potankostima njihove narudžbe i izrade, kamena poprsja izložena u lapidariju Muzeja Međimurja predstavljaju važan dio kulturne baštine našeg kraja povezane s magnatskom obitelji Zrinski. Kipovi su tek dio mnogo veće Zbirke slikarstva, skulpture i kamenih spomenika koja je izložena u muzejskim prostorijama Staroga grada.

Maja Žvorc, kustosica