Već su prve sedentarne civilizacije Sumera, Mezopotamije, Egipta i Kine promatrale prirodu oko sebe i zvijezde na nebu kako bi predvidjele vremenske prilike. Predviđanje dobrog, a još više lošeg vremena bilo je izuzetno bitno za uzgoj poljoprivrednih proizvoda o kojima je cijela zajednica ovisila. Prvi sistematični prikaz takvih promatranja u obliku kalendara uobličio je Grk Meton 600 godina prije Krista. Tadašnja su se predviđanja poklapala s položajem zvijezda, dok se ona do danas očuvana u Međimurju poklapaju s blagdanima pojedinih kršćanskih svetaca.

Na samom početku kalendarske godine stoji sveti Vinko, blagdan bitan za vinogradare. Predaja kaže da kiša na taj dan donosi rodan vinograd. Dugotrajniju vremensku prognozu predviđa 10. ožujak ili blagdan četrdeset mučenika: „Kakvo vreme danas, takvo 40 dana“.

Loše vrijeme za Uskrs upućuje na sušno ljeto te slabu žetvu: „Tihi tjeden za žetvom plače“, te sušu: „Če na Veliki petek curi, to leto bo zemla dežđa želna“. Kiša na Jurjevo, 23. travnja, („Saka kapla jurjevske rose zlata vredi“) u kombinaciji s lijepim vremenom na Trojake, odnosno Duhove („Jurjevska rosa, trojačka vedrina – da dosti kruha i vina“) nagoviješta pak dobru ljetinu. No, da bi ljetina stvarno obilno urodila, na dan svetog Filipa mora pasti kiša: „Ako ne padne dežđ, nebu rodila kuruza niti bažol“.

Vinogradarima je poznata predaja: „Kaj sveti Vrban natače, to mimo lagva teče.“, te stoga najviše strepe od lošeg vremena 24. svibanja, na dan svetog Urbana. Kakvo će vrijeme biti na Medardovo takvo će biti kroz cijeli lipanj i početak srpnja jer „Sveti Medardo kaj nam daje, četrdeset dana traje“. Za usjeve nije dobro ako je tog dana kiša pošto „Medardov dežđ na saku tablu sena vudri“. Lijepo vrijeme na blagdan svete Margarete, 13. srpnja, dobar je znak za cjelokupno blagostanje: „Margareta mora lepa biti – onda bomo siti i napiti“. Ako bi Margareta donijela dobro vrijeme, vjerovalo se da će 25. i 26. srpnja vrućina dosegnuti svoj vrhunac na blagdane svetog Jakoba i Ane: „Jakob kuri, Ana žari.“ Takva vrućina traje do 2. kolovoza, odnosno Porcinkulovog, dokad se „koruza mora triput frkati“.

Jesensko se vrijeme može znati već 1. rujna, na dan svetog Egidija: „Kakši je Egid, takša bo jesen.“ Sav urod treba spremiti do 28. listopada, odnosno svetog Šimuna i Jude jer „Šimun i Juda – repu duda“. Od 25. studenog i blagdana svete Katarine možemo očekivati i snijeg: „Sveta Katarina beloga konja jaše“. Oštru zimu najavljuje i poslovica: „Na Andraševo jug – Drava i Mura skup.“ Naime, ukoliko na svetog Andriju puše južni vjetar za očekivati je da će se rijeke zalediti. Sveta Barbara daje naslutiti kakvo će vrijeme biti na sam Božić jer „Kakšno Barbarije – takši Božić“. Ako sveta Barbara donese kišovito vrijeme u prosincu i za Božić, sljedeće se godine može očekivati suša i loša ljetina: „December se plače zato kaj zna da bo k letu suša.“

Ako je vjerovati pučkom vremenoslovlju, pred nama je sušna godina jer je ove godine Uskrs pao početkom travnja i pratilo ga je promjenjivo, kišovito vrijeme s niskim temperaturama.

Janja Kovač, kustosica