Od 1904. godine Čakovec postaje općina s gradskim obilježjem. Grad je središte sudstva, općinske uprave i trgovine, institucije školstva i željezničko čvorište. Uređivan je i čist, od 1893. noću osvijetljen električnom rasvjetom, a ulice su omeđene pločnicima i drvoredima. Za uređenje grada zaslužno je Udruženje za uljepšanje grada, osnovano 1862., kao i čakovečki gradonačelnik Alojzije Prusac. Uz njega se ističe i graditelj Valent Morandini koji je svojom inicijativom potaknuo mnoge promjene u gradu. Početkom 20. stoljeća usporedo ulicama prometuju automobili i kočije, a najveći promet odvija se od kolodvora prema gradu i obrnuto. Godine 1903. regulirano je korito potoka Trnave i isušuje se močvarno tlo. Pojačana je izgradnja te Čakovec postaje moderno i ugodno mjesto za život.

Unutar perioda 1880. – 1914. godine podignute su mnoge građevine zahvaljujući kojima je utemeljen osnovni arhitektonski obris grada. Institucionalne javne zgrade kao i većina privatne izgradnje do početka 20. stoljeća građene su u uniformnom historicističkom stilu. Počevši s Novom gradskom vijećnicom (danas Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, područna služba Čakovec) sagrađenoj u drugoj polovini 19. stoljeća postavljeni su temelji za izgled javne gradnje. Zgrada je oblikovana simetrično i ima vrlo jednostavno raščlanjeno pročelje. Podijeljena je na donji prizemni i gornji dio, fasade blago naglašene paralelnim linijama koje potenciraju horizontalni karakter zgrade. I donji i gornji prozorski otvori su kvadratni bez ikakvih reljefnih ukrasa. Ovakva jednostavnost i simetričnost prenijet će se na izgradnju školskih, sudskih i vojnih objekata u gradu. Državni učiteljski odgojno obrazovni institut (danas Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu - Odsjek u Čakovcu) podignut je za potrebe obrazovanja učitelja koji će u hrvatskim školama podučavati mađarski jezik. Škola je od 1879. do izgradnje nove zgrade djelovala u prostorijama dvorca Zrinski u središtu Čakovca. Školu je izgradio Valent Morandini 1888. godine. Izgled zgrade definirat će u potpunosti nove standarde i postati osnovni tip tlocrta i pročelja koji će se kasnije ponavljati u izgradnji škola i javnih institucija. Ovaj objekt je u razdoblju izgradnje slovio kao vrlo moderan, a sama institucija je u suvremenom životu grada Čakovca odigrala značajnu ulogu i mnogo pridonijela njegovom postepenom razvitku u sve jače i stvarnije središte Međimurja. Zgrada je 1904.- 1905. proširena za dva bočna krila. Državna građanska škola (danas I. Osnovna škola Čakovec) je svoje stare adaptirane prostorije imala u zgradi Nove gradske vijećnice. Izgradnja nove škole najavljena je 1896. godine u sklopu proslave milenijske godine i slavlja tisuću godina postojanja mađarske države. U sklopu obilježavanja ove velike obljetnice podizane su državne škole u mnogim pokrajinama. Impozantnu novu školsku zgradu projektirao je budimpeštanski arhitekt Bálint Zoltán. Završena je 1898. godine čemu svjedoči i mozaik u ulaznom stubištu, a svečano je otvorena 29. lipnja 1899. godine. Zgrada kotarskog suda izgrađena je 1902. godine u istom uniformnom historicističkom stilu namijenjenom zgradama javnih i državnih institucija. Pročelje zgrade je vrlo jednostavna varijanta prije pokazanih škola – izduženo pročelje s minimalno naglašenim središnjim rizalitom, podijeljeno na tri nivoa.

Tek nakon 1902. postepeno dolazi do uvođenja secesijskog repertoara koji se isprva manifestira samo kao izvanjski dodatak u dekoraciji fasade. Te godine Petar Salon gradi Državnu osnovnu školu (danas Pučko otvoreno učilište). Iako je sagrađena iste godine kao i Kotarski sud, na njoj već vidimo velike stilske promjene u maštovitijoj dekoraciji pročelja, kombinaciji materijala – kamena, opeke i ukrasnih gipsanih ornamenata koji daju puno življi dojam. Prava promjena i stilski preokret dogodit će se izgradnjom Trgovačkog kasina (danas Dom sindikata) 1903.-1904. godine. Korjenito drukčija od svega do tada izgrađenog, izazovna i potpuno drska u svojoj modernosti, zgrada kasina izgradila se privatnim kapitalom čakovečkih trgovaca. Secesija se oživotvorila u punoj formi. Na području Čakovca, pa čak i šire, u ovakvoj potpunoj morfološkoj i estetskoj simbiozi nikad više ponovljena. Tadašnji čakovečki trgovci pod vodstvom Rudolfa Wollaka koji je imao odlučujuću riječ, u želji da izgrade modernu i upečatljivu zgradu unajmili su projektanta u samom centru cvatuće secesije na ugarskoj strani Monarhije – u Budimpešti. Arhitekt projektant zgrade je Henrik Böhm, poznati mađarski secesijski arhitekt stasao u okrilju škole autentične mađarske secesije vodećeg mađarskog arhitekta Ödöna Lechnera kojeg se danas u literaturi često navodi kao oca i tvorca mađarske secesije. Lechner je postavio temelje prepoznatljivoj mađarskoj varijanti stila Art Nouveau. Mnogi njegovi učenici, poput Béle Lajte, Henrika Böhma, Ármina Hegedűsa, Sandora Baumgartnera za svoj stil dužni su njemu. Čakovčani danas krivo navode za projektanta zgrade Trgovačkog kasina osobu pod imenom Ödön Horvath. Nema nikakvog pismenog dokaza o postojanju arhitekta tog imena iz razdoblja prijelaza 19. u 20. stoljeće niti na području Hrvatske niti Mađarske. S druge strane, mađarski autori kao što su János Gerle¹ te Anna Megyeri² deklariraju Henrika Böhma kao projektanta zgrade Trgovačkog kasina u Čakovcu. Sama zgrada rađena je u stilu mađarske nacionalne varijante secesije koja kombinira opeku s drugim građevinskim materijalima. Tlocrt zgrade je vrlo moderan i prekida bilo kakvu tradiciju uniformiranih fasada kod kojih vanjski izgled ne korespondira s unutrašnjim prostorijama. Pozicija same zgrade također je vrlo bitna. Zgrada se nalazi na izlazu iz perivoja i na samom ulazu u centar grada i ima vlastitu istaknutu poziciju. Ornamentacija u crvenoj opeci oživljava bijelo pročelje secesijskim krivudavim linijama i zadebljanjima, detalji su razrađeni do sitnica, od posebno osmišljenih završetaka oluka do dekoracije vrata i drvenih okvira prozora. Vrlo je specifična, i za ovu zgradu karakteristična, dekoracija u vidu ženskih glava s dugim pletenicama i krunom na glavi. U njima je izražena sva simbolika secesijske lepršavosti i ženstvenosti. Izvođač radova na zgradi kasina bio je lokalni čakovečki graditelj Valent Morandini. U secesijskom stilu građena je i kavana Royal, smještena do trgovačkog kasina. No, ovdje se radi o kasnijoj secesiji, puno umjerenijoj u dekoraciji i bez izrazite upotrebe krivudavih i valovitih linija tipičnih za prva secesijska zdanja. Kavana je sagrađena 1913. godine u stilu budimpeštanske kavane Otton.

Što se tiče samog centra grada, u periodu zadnjih dvaju desetljeća 19. stoljeća ustanovljen je tip jednokatne stambeno-poslovne kuće s lokalima ili trgovinama u prizemlju i rezidencijalnim prostorijama na katu. Ogledan primjer takve gradnje je Zgrada čakovečke štedionice (danas zatvorena PBZ poslovnica), sagrađena 1884. godine. Zgrada je prvotno bila jednokatnica, a drugi kat dodan je kasnije u 20. stoljeću. Tipičan graditeljski element koji se provlači kroz većinu gradskih kuća tog razdoblja je i erker ili zazidani balkon koji oživljava pročelje zgrade.

U susret inicijativi za obnovom gradskih pročelja ovaj kratki pregled trebao bi služiti kao dokaz da Čakovec ima građevinsku povijest koju vrijedi sačuvati.

Maša Hrustek Sobočan, dipl. pov. umj., ravnateljica Muzeja Međimurja Čakovec

1 János Gerle, Atilla Kovács i Imre Makovecz, „A Századforduló Magyar Építészete“. Budapest: Szépirodalmi kőnyokiadó – Bonex, 1990.
2 Anna Megyeri, „A földre építek, az égben bízom: a Morandini építészcsalád a Monarchiában“. Zalaegerszeg: Salla Közhasznú Alapítvány, 2010.