Stari grad Čakovec najvrjednije je nepokretno kulturno dobro Međimurja i jedan od najznačajnijih primjera graditeljske kulturne baštine u Hrvatskoj. Predstavlja jedinstven, višeslojno očuvan sklop plemićke stambene i obrambene arhitekture.
Pretpostavlja se da je njegovu najstariju povijesnu jezgru činilo drvenozemljano utvrđenje, izgrađeno tijekom druge polovice 13. stoljeća, a čijim se vlasnikom smatra Čak (mađ. Csák) od plemenitoga roda Haholda po kojem je Čakovec i dobio ime. Kao utvrđeni grad – castrum Chaktornya – prvi put se u povijesnim izvorima spominje 1333. godine u ispravi ugarsko-hrvatskog kralja Karla I. Roberta. Srednjovjekovni čakovečki Stari grad tipološki je predstavljao burg ili nizinski grad okružen vodom (njem. Wasserburg) sa središnjim reprezentativnim stambenim dijelom, odnosno, palasom (palača). Od početka 13. stoljeća kao posjednike u Međimurju možemo pratiti neke od najuglednijih plemićkih obitelji svojega vremena u Ugarsko-Hrvatskom Kraljevstvu – Hahold, Lacković, Celjski, Ernušt i Zrinski. Te obitelji imaju veliki utjecaj na politička zbivanja u Kraljevstvu, a neke, poput Zrinskih, glavni su akteri u obrani Kraljevstva od Osmanlija.
Ferdinand I Habsburški darovao je 1546. godine banu Nikoli IV. Zrinskom (1510. – 1566.) utvrde Čakovec i Štrigovu s pripadajućim posjedima uz uvjet da iz Čakovca istjera Petra Keglevića koji je nezakonito držao posjede izumrle loze Ernušta. Pet generacija Zrinskih gospodarilo je Čakovečkim vlastelinstvom koje je uključivalo najveći dio Međimurja. Zrinski su bili hrvatski banovi, istaknuti ratnici protiv Osmanlija, graditelji, pjesnici, humanisti, poznavatelji i ljubitelji znanosti i umjetnosti, protivnici austrijskog apsolutizma i centralizma, a Nikola IV. Zrinski Sigetski i njegov praunuk Nikola VII. Zrinski Čakovečki i europski poznate ličnosti. Zbog stalne osmanlijske opasnosti Zrinski su izgradili obrambeni sustav na rijeci Muri, a čakovečki su Stari grad preoblikovali u renesansnu bastionsku utvrdu s dvostrukim opkopom i tzv. Novim dvorom (palača) kao stambenim dijelom.
Nakon sloma zrinsko-frankopanskog ustanka 1670. godine Čakovečko je vlastelinstvo došlo pod upravu Kraljevske komore, potom raznih zakupnika, a 1719. godine dobili su ga češki grofovi Althann. Novi su vlasnici grad zatekli u vrlo lošem stanju, a snažan potres koji je 1738. godine zadesio Međimurje gotovo je srušio kompleks Staroga grada. Althanni su u obnovi preoblikovali palaču u barokni dvorac te je istodobno, radi gubitka obrambene funkcije, utvrda djelomično razgrađena, dok su njezinim sjevernim zidinama prigrađeni pomoćni stambeni objekti, a na ulaznom je bastionu izgrađen toranj.
Althanni su Čakovečko vlastelinstvo i Stari grad prodali 1791. godine grofu Jurju Feštetiću de Tolna. Usprkos Feštetićevim početnim ambicioznim planovima do obnove kompleksa nije došlo. Druga polovina 19. stoljeća bilo je vrijeme sloma feudalnog sustava i ubrzane kapitalizacije vlastelinstva u kojem su dijelovi Staroga grada 1850-ih adaptirani za proizvodnu djelatnost šećerane, koja tu djeluje do 1870. godine. Nakon toga prostorije Staroga grada se iznajmljuju ili ustupaju raznim korisnicima.
„Slavonija“ društvo na dionice za industriju drva u Zagrebu kupilo je od Eugena Feštetića 1923. godine s Čakovečkim vlastelinstvom i čakovečki Stari grad koji je 1933. godine prodalo Udruženju zanatlija za srez Čakovec. Udruženje je kupilo Stari grad u derutnom stanju s namjerom da se sačuva ova povijesnu znamenitost, a nakon obnove tu su smjestili svoj Obrtni dom, urede, stanove za stare i nemoćne obrtnike, a ostale prostorije iznajmili su za javne urede i ustanove. Tijekom mađarske okupacije tijekom Drugoga svjetskog rata u Starom su gradu smješteni represivni organi okupacijske vlasti, a odmah nakon oslobođenja Međimurja od mađarske vlasti, u travnju 1945. godine, tu su smješteni uredi i zatvor sigurnosnoobavještajne službe partizanskoga pokreta i nove komunističke vlasti, Odjeljenja za zaštitu naroda (Ozne). Godine 1946. otvorena je Ekonomska škola i đački dom, a od 1954. godine Stari grad je u vlasništvu Gradskog muzeja Čakovec, odnosno od Muzeja Međimurja Čakovec od 1967. godine.
Danas čakovečki Stari grad čini renesansno-barokna palača koja zatvara pravokutno dvorište, dijelovi utvrde s dvorištem i ostatci unutarnjega opkopa. Vrednovan je kao kulturno dobro od nacionalnoga značenja, što mu osigurava posebnu zaštitu i status od iznimnoga interesa za Republiku Hrvatsku. Stari grad Čakovec ujedno je i memorijalno središte Međimurja te najvažniji čuvar duha međimurske povijesti, a njegove zidine, dvorac i ostatci opkopa s perivojem, srce su današnjega modernog grada.
