Dekanovec, rodno mjesto Florijana Andrašeca, doživio je u nedjelju 15. rujna 2019. godine nesvakidašnju praizvedbu. Pod otvorenim nebom premijerno je izvedena opereta „Ljubav se ne trži“.

Ova opereta, odnosno glazbeno-scensko djelo zabavna značaja, autorsko je djelo Danijela Požgaja, voditelja Limene glazbe Dekanovec, koji potpisuje aranžmane svih 17 izvedenih pjesama. Izvedena je u sklopu 6. glazbene večeri kantora Florijana Andrašeca. Ovu manifestaciju organizira Općina Dekanovec i Limena glazba Dekanovec s ciljem popularizacije lika i djela Florijana Andrašeca.

Gotovo 300-ak okupljenih slušatelja 90 je minuta uživalo u programu koji organizatori opisuju kao „kratka opereta sastavljena od međimurskih pjesama u jednu ljubavnu priču iz Međimurja“. Radnja operete prati ljubavni put Marice i Đureka čiju mladu ljubav prekida Đurekov odlazak u rat u Rusiju. Đurek se nakon teških godina služenja vojske ipak sretno vraća iz Rusije te se ponovno sreće s Maricom koja ga čekala. Kraj operete obilježava svadba glavnih likova i nagovještaj sretnijih dana koji su ispred njih.

Glavnu žensku ulogu pjeva Tamara Korunek (sopran), a mušku Karlo Čeh (bariton). Operetu cijelim trajanjem prati Limena glazba Dekanovec, u ulozi zbora nastupa pjevački zbor „Josip Vrhovski“ Nedelišće pod ravnanjem Branimira Magdalenića, a epizodnu ulogu ima vokalna skupina „Novakovčani“.

Tisuće popevki koje su zapisane u najvećoj mjeri tijekom 20. stoljeća, kada su se i počele zaboravljati, bez izvođenja samo su mrtvo slovo na papiru. „Ljubav se ne trži“ primjer je živosti popevke koja je zaštićeno nematerijalno dobro Republike Hrvatske, a 2018. godine UNESCO ju je uvrstio na Reprezentativnu listu nematerijalne baštine čovječanstva. „Ljubav se ne trži“ započinje uvertirom na temu „Međimurje malo zemljo milena“, nastavlja pjesmama „Međimurje, kak si lepo“, „Večer“, „Ogledam se iznenada“ i „Dej mi, Bože, oči sokolove“. Instrumentalni intermezzo uvodi slušatelje u drugu sliku koja započinje pjesmom „Lepo naše Međimurje“, „Šest let je minulo“, „Mi djevojke vrtne ružice“, „Do pol noći“ i „Poveč golob“. Treća i završna slika započinje pjesmom „Marica je fajn snešica“, nastavlja se epizodnom ulogom vokalne skupine „Novakovčani“ koji pjevaju svadbene pjesme dvije svadbene pjesme te nastavlja naslovnom pjesmom „Ljubav se ne trži“, „Dremle mi se, dremle“, „Vu subotu večer“. Kao finalna pjesma zbor i solisti pjevaju „Tam pri našoj staroj Muri“.

Gledajući ovo iznimno glazbeno-scensko ostvarenje ne možemo se oteti dojmu aktualizacije međimurske popevke u 21. stoljeću. Popevka predstavlja jedan od najstarijih načina pjevanja sačuvanih na području Međimurja. U starijim varijantama se samo pjevala, a u mlađima, recentnijima, joj se dodaje i glabena pratnja. Glavne uloge koje su ponijeli Korunek i Čeh odrađene su na zavidnoj razini. Jedino je neakustičnost otvorenog prostora umanjila dojam pjevačkih sposobnosti kako solista tako i zbora. „Ljubav se ne trži“ prati orkestar limene glazbe čega se stariji Međimurci zasigurno sjećaju kao neizostavnog dijela svake zabave.

Uz vokalnu komponentu, popevkama je u ovoj izvedbi dodana i ona scenska. U skromnim uvjetima koji su bili na raspolaganju produkciji uređena je scenografija koja u sebi sadržava još jednom zaštićeno nematerijalno dobro – cvijeće od krep papira koje je izrađeno pod paskom Dekanovčanke Nade Tomašek.

Gledajući „Ljubav se ne trži“ ne možemo se ne sjetiti „Dorica pleše“, prve hrvatske narodne opere koju je potpisao Krsto Odak pritom u potpunosti zanemarivši ulogu upravo Florijana Andrašeca koji mu je ispjevao većinu pjesama koje se pojavljuju u operi. Ovog je puta pod Florijanovim pogledom i u sklopu manifestacije koja nosi njegovo ime izvedena u rodnom mu Dekanovcu ponovno zasjala popevka – biser naše tradicijske baštine.

Iskrena je želja autorice ovih redaka da se „Ljubav se ne trži“ što skorije opet izvede pred širokom publikom. Kvalitetom imaginacije i izvedbe svakako ovo djelo zaslužuje značajniji prijem u hrvatskoj i internacionalnoj kulturnoj sceni.

(JK)