Izložbu slika Slobodana Benkovića čiji je glavni organizator bio Ogranak Matice hrvatske na čelu s prof. Ivanom Pranjićem moglo se razgledati od 4. listopada do 8. studenoga u Izložbenom salonu Muzeja, koji je bio suorganizator izložbe. Predstavljanje domaćeg autora uobičajeno je pobudilo povećano zanimanje lokalne publike. Evidentirano je oko šesto posjetitelja, među kojima su očekivano bili najbrojniji bili učenici čakovečke Gimnazije Josipa Slavenskog, također jednog od suorganizatora izložbe. Izložbeni salon postao je njihova učionica a brojne razrede kroz izložbu je provela mlada profesorica Marta Horvat prema metodičkom naputku kolegice, povjesničarke umjetnosti Karmen Farkaš koja je koncipirala izložbu i napisala jedan od tekstova u katalogu.

Kao iskusna likovna pedagoginja prof. K. Farkaš osvrnula se na suradnju Muzeja i čakovečke Gimnazije, tekstom u kojemu je sažela prednosti izvanučioničke nastave na primjeru Bočove retrospektivne izložbe:

Nakon što je zatvorena izložba akademskog slikara- grafičara Slobodana Benkovića, Izložba Slobodana Benkovića Boča u Muzeju Međimurja, pokazala se kao vrlo dobar radni i pedagoški materijal u nastavi likovne umjetnosti. Učenici Gimnazije Josipa Slavenskog su jedan sat nastave likovne umjetnosti proveli na izložbi u muzeju, kao planirani sat i dio izvanučioničke nastave. Izložba je opravdala sva očekivanja učenika ,svojim velikim opusom i različitim djelima iz svih faza Benkovićeva stvaralaštva. Velikim brojem slika, gotovo više od 50, malo je izložba, koje se mogu pohvaliti tolikim sadržajem i ikonografskom raznolikošću. Takav koncept izložbe, učenicima daje jasan uvid u različite faze umjetnikova rada. Sam postav izložbe učenicima je bio posebno zanimljiv i interesantan, nimalo monoton i jednoličan, naprotiv razigran, dinamičan, raznolik i pun novih iznenađenja. Pogled na izložbu, ničim nije bio determiniran, osim estetskom komponentom različitih formata, kompozicija, boja i tema. Upravo zato sam odabrala Benkovićevu izložbu za likovnu analizu u izvanučioničkoj nastavi. Učenici su dobili točno određeni zadatak, uz analizu odabranog djela po vlastitom izboru, da opišu vlastiti doživljaj i kritički stav. Nakon pročitanih likovnih analiza, refleksija učenikova rada i mojih saznanja o ishodima takvog rada s učenicima, izuzetno su pozitivna iskustva. Mogućnost da posjete izložbu i imaju neposredan kontakt s umjetničkim djelom kojeg vide u živo i zorno, neponovljiv je doživljaj za svakog učenika koji se trajno pamti. To je ujedno i prednost izvanučioničke nastave u likovnoj umjetnosti u odnosu na kabinetsku. Učenici su iskazali potrebu i želju za ponovnim oblikom takve nastave. Moramo naglasiti da osim doživljaja koji su učenici stekli na izložbi, razvijali su vlastiti kritički stav i upoznali jednog od vodećih lokalnih umjetnika i svakako ga povezali sa ostalim hrvatskim i europskim umjetnicima XX.stoljeća. Poučavanje koje, izaziva istraživačko- kritički duh kod učenika, svakako je zanimljivije i možemo zaključiti da je nužno povezivati u nastavi likovne umjetnosti, kabinetsku nastavu s galerijama i muzejima. (ENJ)