Ovaj tip dječjih kolica poznat je pod nazivom "poštanska kolica" (prijevod s engleskog: mail cart), i počeo se masovno proizvoditi 1880-tih godina. Bazirana su na ručnim kolicima kakva su koristili poštari za prijevoz pisama i manjih paketa, s tom razlikom da im je sprijeda dodan još jedan par manjih kotača, kopiranih s konjskih kočija, radi lakšeg manevriranja u malim prostorima. Ipak, takve rane verzije nisu bile previše udobne, i često su bez bilo kakve kočnice. Iz tog razloga namijenjena su nešto starijoj djeci, koja su u mogućnosti samostalno sjediti. Bez obzira što su kolica bila prilično nestabilna i nesigurna, unutar nekoliko idućih desetljeća doživjela su velik uspjeh.

Kolica iz Hodošana odgovaraju tom tipu.

Umanjene verzije dječjih kolica za lutke (kolica – igračke) proizvode se otkad i kolica za djecu, od kraja 19.st. Što se tiće nekadašnjeg odgoja djece, vjerovalo se da je za dobrobit djece bolje biti strog nego nježan i osjećajan. Tek u 19. stoljeću dijete se penje na vrijednosnoj ljestvici na više pozicije i približava se današnjem poimanju djeteta i djetinjstva. Tek usponom građanstva i idealizacijom obitelji promijenio se i stav ljudi prema razvoju djeteta u najranijoj dobi. Rađa se pojam majčinske ljubavi, vezane uz rastući životni standard, koji je majkama srednjih slojeva omogućavao da posvete više vremena djeci. No to sigurno ne znači da roditeljska ljubav prije nije postojala i da su obitelji prije toga bile bezosjećajne, već se pokazivanje osjećaja drukčije doživljavalo i nije mu se pridavao preveliki značaj

Na području Međimurja trgovinom dječjih kolica, između ostaloga, bavila se tvrtka “Braća Graner” iz Čakovca. Tvrtka djeluje od 1880.godine. Postojanje ovako ranog tipa dječjih kolica u našim krajevima svjedoči da su Međimurci pratili tadašnje europske suvremene trendove.

Ova kolica su svoj put u Muzej Međimurja našle 2006. godine i bila su u prilično lošem stanju. 2007. godine pristupilo se restauraciji kolica pa na zadnjoj priloženoj fotografiji možete vidjeti kako su ona izgledala prije obnove. Kolica sada ponosno zauzimaju svoje mjesto na središnjem prostoru građanske sobe 19. stoljeća u stalnom postavu muzeja.

Kulturno-povijesni odjel; Zbirka industrijskih predmeta i metala
Inventarna oznaka: MMČ 8225
Materijal-tehnika: željezo, drvo, imitacija kože, bambus, drvena vuna (holzwoole), juta, boja, željezo, drvo-tokareno; bambus-kuhan i savijan, tapecirung pričvrščivan čavlićima
Mjere: visina 95 cm • širina 54 cm • dužina 128 cm
Restaurator konstrukcije: Stjepan Jerković
Restaurator tekstila: Ivan Tomašković
Istraživanje i priprema za restauriranje: Maša Hrustek Sobočan

Pripremila: Maša Hrustek Sobočan, viša kustosica