Zanimljiv predmet iz Zbirke razglednica i novina je izuzetno rijetko uvezano prvo godište lista „Muraköz – Medjimurje“. Prvi broj lista na hrvatskom i mađarskom jeziku izdala je Knjižara Fischel Fülöpa iz Čakovca 18. svibnja 1884. godine. Novine su redovito kao tjednik na hrvatskom i mađarskom jeziku izlazile u Čakovcu do kraja 1918. godine. Prvi broj je tiskan u Nagykanizsi, a ostali brojevi u Čakovcu. Mađarski dio novina uređivao je Josip Margitai, profesor i od 1890. ravnatelj Učiteljske škole u Čakovcu, a hrvatski dio Franjo Glad, učitelj i pučki pisac rođen u Prelogu.

Dvojezičnom tjedniku, „novinama za megjimurski puk“ ili kako su kasnije nazvan „na horvatskom i magjarskom jeziku izlazeči družtveni, znanstveni i povučljivi list za puk“, tiskanom na osam stranica svrha je bila mađarizacija Međimuraca. Autori članaka većinom su bili učitelji. Glavni urednik Jozsef Margitai (r. Majhen, otac mu je bio Međimurec), začetnik je i utemeljitelj pojma „međimurski jezik”. Međimurci, slično kao i Prekmurci, nisu se tretirali kao Mađari već kao posebna etnička skupina s kajkavskim jezikom kao materinskim.

Tjednik ne donosi iste vijesti u mađarskom i hrvatskom dijelu. Dok su u hrvatskom dijelu objavljeni većinom propagandni tekstovi i nevažne vijesti iz svijeta, u mađarskom se objavljuje puno više lokalnih vijesti i reklama. Tako su se u hrvatskom dijelu mogle pročitati razne poučne priče („Bolje je dati nego zeti“) i savjeti (domaća vračtva, gospodarski savjetnik), rijetke lokalne vijesti (npr. Morandini otvorio ciglanu u Mihovljanu), vijesti iz svijeta (uz političke vijesti i one o npr. vjenčanju u Bukureštu na kojem je mlada rekla da se ne želi udati za mladoženju jer se u međuvremenu zaljubila u drugog, o tome kako je belgijska kraljica pala s konja i slomila nogu ili kako je labud napravio samoubojstvo) te zabava (priče o Matiašu Gabanciašu diaku ili Wilimu Tellu). Pojavljuju se i „Horvatsko-magjarski razgovori“ – npr. o vremenu, ručku – kojima je cilj naučiti narod mađarski jezik.

Tu razliku u objavljenim vijestima nam dobro ilustrira npr. broj koji je izašao 14. travnja 1918. koji na naslovnici mađarskog dijela donosi vijest o velikom županu Zaladske županije Gezi Bošnjaku i njegovom posjetu Čakovcu i Međimurju, dok se na naslovnici hrvatskoga dijela donose propagandne i neistinite vijesti o stanju na europskim bojištima.

U vrijeme mađarske okupacije Međimurja, od 1941. do prosinca 1944., izlazio je list „Muraköz – Megymurje“, a njegov vlasnik i glavni urednik Oto Pečornik (predsjednik vladajuće stranke MEPMađarska stranka života, gradonačelnik Čakovca i zastupnik čakovečkog kotara u mađarskom parlamentu) pozivao se na tradiciju „Muraköza“ iz austro-ugarskih vremena, tj. tradiciju koja je "silom prekinuta 1918. godine". Objavljuje članke u kojima se oštro kritizira vrijeme jugoslavenske uprave, 16. travnja se slavi kao dan “oslobođenja” Međimurja jer je Međimurje u međuratnom razdoblju bilo “okupirano” i sl.

U fundusu Muzeja Međimurja Čakovec nalaze se još uvezena godišta lista 1886., 1892. i 1906. kao i pojedinačni brojevi iz 1909., 1916., 1917. i 1918. godine. Novine „Muraköz – Medjimurje“ od ključne su važnosti za lokalnu, ali i širu povijest jer kao važan povijesni izvor mogu poslužiti različitim vrstama istraživanja u jezičnom i u informativno-edukativnom pogledu. Ovakvi očuvani tiskani primjerci vrlo su rijetki, no na sreću Knjižnica Lendava objavila je digitalizirane brojeve lista i oni se mogu čitati na https://www.kl-kl.si/…/murakoz-medjimurje-1884- 1918-1941-1…/.

Pripremila: Ana Šestak, viša kustosica Povijesnog odjela