Muzej Međimurja Čakovec u svom fundusu ima mnogo tiskanih djela čiji unutarnji sadržaji oslikavaju povijest međimurske baštine, a često su skriveni od očiju javnosti u muzejskim čuvaonicama. S druge strane, one izložene knjige u Stalnim postavima otvorene su na nekoj specifičnoj stranici, ovisno o kontekstu muzejskog postava. Prirodna ljudska znatiželja (koja je uvijek korak ispred) često se pita, a što je na prethodnim ili sljedećim stranicama? Iz tog razloga, dajemo na uvid unutarnje stranice knjige uzoraka tkanine čakovečke tvrtke Samuel Neumann nasljednici iz Zbirke tiskane građe i dokumenata. Riječ je o vrijednim predmetima koji svjedoče o postojanju, djelovanju i ustroju tekstilne industrije na području Međimurja krajem 19. i početkom 20. stoljeća.

Uvezene knjige tvrđih su korica zelene boje u čijem je središtu naljepnica s natpisom tvrtke SAMUEL NEUMAN NASLJEDNICI - Čakovec. No ono što skrivaju unutarnje stranice zaista je umjetnički spektar dizajniranih tkanina. Paleta raznolikosti može se pratiti prema bojama tkanina čiji je raspon od potpuno bijele, preko pastelnih i zemljanih boja, zatim jakog intenziteta crvene do izrazito tamnih i crnih tkanina. Detalji uzoraka na pamučnim tkaninama, koji su najčešće u kontrastu s pozadinom, sadrže niz različitih geometrijskih, biljnih te apstraktnih motiva. Isto tako, unutar ta tri osnovna motiva mogu se pratiti i njihove različite varijacije čija minucioznost izrade svakako upotpunjuje cjelokupni vizualni dojam. Zbog jasnije preglednosti, dekorativne tkanine raspoređene su u dva okomita niza duž cijele stranice knjiga. S obzirom na to da je riječ o velikoj količini jedinstvenih tkanina, svaka u gornjem desnom kutu ima našivenu naljepnicu s brojčanom oznakom. Ovo je tek jedan manji segment u odnosu na široku ponudu pamučnih tkanina atraktivnih motiva, koje su pohranjene u muzejskom fundusu. Obujam stilske različitosti i prosperitetnost tvrtke svakako dokazuju da su tekstilni vizuali bili u skladu sa sezonskim trendovima i prigodama.

Generalno gledajući, devetnaesto stoljeće je razdoblje mnogih važnih otkrića i tehnoloških inovacija kojima započinje novo, moderno doba. Ako se vratimo nekoliko desetljeća unatrag, od druge polovice 19. stoljeća Čakovec se liberalizirao u nekoliko pogleda – urbanističkom, društvenom te gospodarskom.

Iako je nekoliko prilika doprinijelo spomenutom, gospodarski razvoj slobodnog poduzetništva ostvario se ukidanjem cehovskih obrta 1872. godine čime je, u zadnjoj četvrtini 19. stoljeća s prijelazom na 20. stoljeće, Čakovec zahvatio jedan gospodarsko-trgovački val s akcentom na izgradnju željeznica koje su pak imale ključnu ulogu u poslovanju i razvoju poduzetničkog građanskog sloja. Tom dinamičnom razvoju svjedoče prve štedionice te raznovrsne industrijske tvrtke koje pripadaju tadašnjem kulturno-povijesnom okviru Čakovca koji je uspješno držao korak s europskim tržištem.

Povijesna tradicija tekstilne industrije u Međimurju svoje početke zahvaljuje Samuelu Neumannu koji je davne 1874. godine kupio kotao za ručno bojenje domaćeg platna. Službeno, tvrtka je osnovana tek 6. rujna 1878. godine, a šest godina kasnije Neumann je kupio prve strojeve s kojima je započelo širenje proizvodnje. Osnovni strojni pogoni bili su u današnjoj Strossmayerovoj ulici, a od 1894. godine pogone tkaonice smjestili su i u Mihovljanskoj u Čakovcu. Početkom 20. stoljeća, rukovođenje tvrtke Neumann je prepustio sinu Vilimu i zetu Dionisu Zooeu (1908. godine) kada je tvrtka dobila ime Samuel Neumann nasljednici.

Duga tradicija domaćeg tkalačkog obrta potječe s međimurskih sela kada se proizvodilo sve što je bilo neophodno za život, a kupovalo samo ono što je bilo nužno, uz minimalna ulaganja. Tvrtka je imala velik utjecaj na razvoj domaćih tkaona i samih sela koja su se s druge strane prilagođavala potrebama industrije te se tako modernizirala.

Čakovečki gospodarstvenici prepoznali su dobru zaradu, prometnu infrastrukturu, jeftinu radnu snagu (oko 150 radnika do početka II. svjetskog rata) te ustrajali u svojoj poduzetnosti. Uz glavni željeznički kolodvor u Čakovcu 1934. godine sagradili su strojnu tkaonicu te time objedinili proizvodnju.

Nakon II. svjetskog rata tvrtka je bila nacionalizirana te je došla u društveno vlasništvo. Bojanje domaćeg platna postalo je sve traženije što je išlo u prilog tekstilnoj industriji te dovelo do rekonstrukcije pogona. Godine 1954. izgradnja nove tvornice za proizvodnju i doradu sirove tkanine znatno je proširila obujam proizvodnje što je ishodilo preseljenjem na novu lokaciju - u današnjoj Zrinsko-frankopanskoj ulici u Čakovcu, 1961. godine. Kako je proizvodnja bila u usponu, tržište je zahtijevalo i neke novitete - 1971. godine razvila se proizvodnja umjetne kože u novoj hali politeksa, zatim 1980. godine proizvodnja gotovih konfekcioniranih proizvoda u novoj hali konfekcije, 1989. godine proizvodnja koagulata te 2011. godine laminirane tkanine.

Proizvodnja je prosperirala zahvaljujući širokom asortimanu, konstantnim napretkom i stalnim ulaganjem u opremu i ljude te stvorila respektabilni brand u tekstilnoj industriji koji danas djeluje pod nazivom Čateks d.d. Asortiman čini i široka paleta umjetne kože na bazi poliuretana, raznih tekstura i čvrstoća s primjenom u kućanstvu i industriji namještaja. Današnji ustroj proizvodnje obuhvaća tri cjeline - tekstil, koji se sastoji od tkaone i dorade tkanina,politeks koji se sastoji od prevlačenja i laminiranja te konfekcija.

Pripremila: Tajana Vidović, kustosica kulturno-povijesnih zbirki