Rara avis in terris. Rijetka ptica na zemlji.
Ova latinska uzrečica opisuje kratko i sažeto autentični spoj lika i djela fotografa Petra Sabola. U njegovoj se osobnosti dogodila ona magična simbioza strastvene posvećenosti radu, samoinicijative i pravocrtnoga kretanja prema konkretno zacrtanom cilju, što je u ovom slučaju izvrsnost u fotografskom izričaju. To je, naravno, urodilo vrhunskim rezultatima. U relativno kratkom razdoblju svoje iznimno posvećene karijere, od 2007. godine do danas, nagrađivan je više od 600 puta na brojnim međunarodnim salonima i specijaliziranim fotografskim natjecanjima od Amerike, preko Europe do Azije. Nadimak Sharpeye zaslužio je i potvrdio nebrojeno puta. Kad bi se u fotografskom svijetu kategorizirala disciplina, znjanje i kvaliteta kao u borilačkim vještinama, Petar Sabol bio bi nositelj crnog pojasa.
Životni poziv Petra Sabola je fotografija, a motivi koje nam redovito otkriva iz prodručja su prirode. Međutim, ne iz prirode kakvu mi, obični prolaznici i rijetki posjetitelji prirodnim ljepota, možemo zamjetiti svojim okom. Fotografije koje svojim fotoaparatom bilježi Sabol raritetni su i gotovo neponovljivi trenutci situacija u kojima biljni i životinjski svijet uz magičan sraz svijetla i boja možda jednom, i gotovo nikad više, spontano kreiraju onaj čarobni raspon bajkovitih ilustracija flore i faune nekoga paralelnog i nama skrivenog prirodnog svijeta. U razmjerima ptica, leptira, kukaca i biljaka, kao i iz perspektive kojom ti mali šumski i livadni prijatelji vide stvari, ne radi se o svijetu, već o čitavom alternativnom umanjenom svemiru. Takvu nam sliku iz njihova kuta gledanja, kroz makrofotografiju, prenosi Sabol.
Dio ovoga "čudesnoga svijeta" i pogleda na detalje u prirodi kako ih kroz oko kamere vidi Petar Sabol predstavljen je na izložbi u Muzeju Međimurja kroz 31 odabranu fotografiju. Dosad je 7 puta izlagao samostalno, no nikada u rodnom Čakovcu. Ovo mu je prva samostalna izložba "kod kuće".
Najzastupljeniji Sabolov motiv je malena, iznimno brza i teško uhvatljiva ptica vodomar. U fotografiranje ove ptice uložio je mnogo vremena i predradnji: proučavanje navika, sate discipliniranog čekanja u svim vremenskim uvjetima, hranjenja i djelomičnog pripitomljavanja, snimanja pod vodom. Fotografije s motivom vodomara ujedno su i njegove najnagrađivane fotografije. Ova ptica postala je njegov zaštitni znak, njegova muza, njegov simbol. Njegova Rara avis in terris. A ta ptica je on sam.
Maša Hrustek Sobočan, viša kustosica, pov. umj.