Sablja je najelegantnije i vrlo precizno, dapače i učinkovito ubojito ratno sredstvo iz reda hladnog oružja. Namijenjena je brzoj borbi s konja i iz tog razloga morala je biti nešto manja i lakša od mača jer je bila namijenjena brzom rukovanju u naletu na protivnika s konjem. Po konstrukciji to je oružje zakrivljene jednobridne oštrice dok je mač u pravilu dvobridno oružje ravne oštrice.

Prosječno su sablje dužine između 90 – 110 cm, dok su mačevi između 100 – 132 cm. Namijenjene su drukčijem stilu ratovanja i postizanju drukčijih učinaka u žaru borbe – sabljom se vitla te polukružnim i poluvodoravnim pokretima zasijeca odnosno odsijeca, dok se mačem udarac usmjeruje vertikalno od gore prema dolje ili prema naprijed nanoseći ubod. Oštrica sablje obavezno ima središnji ili bočni žlijeb koji ju dodatno olakšava, a služi i za usmjereno otjecanje krvi. Držak sablje je omotan žicom kako bi bio što hrapaviji i bolje ležao u šaci. Neki tipovi sablji imaju i rukobran, često vrlo jednostavan, u vidu prečke. On se javlja u 17. stoljeću kada su se prestali koristiti neki dijelovi teškog oklopa među kojima su bile i željezne rukavice. U 18. stoljeću taj će rukobran evoluirati u ukrasne zdjelice i košarice u vrlo dekorativnom oblikovanju. Na ovom primjeru vidimo kako rukobran od mjedi započinje iz glavice zavojem i nastavlja se u luku u poprečni jezičac bademastog oblika, iz kojeg izlazi povijeni krak krsnice s polukružnim završetkom. Unutarnji rub vrata ukrašen je trakom s maslinovom grančicom u plitkom reljefu.

Sablja je bila omiljeno oružje stepsko-nomadskih plemena srednje Azije od kojih su je preuzeli narodi Perzije, Indije i Japana. U Europi se javlja prodorom tih nomadskih plemena u doba „seobe naroda“. Sablja je zapostavljena tijekom srednjovjekovnog načina ratovanja u kojem dominira mač, no ponovno se javlja prodorom osmanlijskih Turaka u 14. stoljeću. Tursku sablju tipa karabele ubrzo preuzimaju naši narodi. U 16. stoljeću se pojavljuje tip ugarske sablje s drškom (husarska) čija je glavica u obliku kljuna na koji će se kasnije nadovezati svi ostali tipovi balčaka 18. – 20. stoljeća.

Sablje francuske lake konjice proizvode se od 1800. – 1840. godine i vrlo brzo ih preuzimaju i vojske drugih europskih naroda. 1916. godine Francuska je isporučila Srbiji 1400 primjeraka ovakvih sablji. Ova specifična sablja koja se čuva u fundusu Muzeja Međimurja vrlo se vjerojatno koristila na ovom teritoriju za vrijeme Kraljevine SHS.

Zbirka oružja i opreme
Inventarni broj: MMČ 6592
Mjere: cjelina - dužina 88 cm; oštrica - dužina 74.5 cm; širina 2.4 cm

Pripremila: Maša Hrustek Sobočan, viša kustosica kulturno-povijesnih zbirki