Danas ćemo posvetiti pažnju umjetničkom djelu koje je naslikao Ladislav Kralj- Međimurec (Čakovec, 1891.- 1976.), autohtoni slikar svoga zavičaja, prije 87 godina. Riječ je o portretu Međimurke iz 1933. g., djelu koje pripada slikarovu opusu socijalnih tema, nastalom nakon što se Kralj afirmirao na izložbama kao vrstan grafičar uracima iz grafičkih mapa Čakovec, Varaždin i Dalmacija.

Sklonost seljacima i folkloru vidljiva je već u najranijim razdobljima Kraljeva stvaranja (1918.-1924.) kada nastaju akvareli Brusač, Tkalac, Pralje, Ciganka i dr. U vrijeme dok djeluje kao likovni pedagog u Novoj Gradiški (1926.) slikar se sustavnije posvećuje socijalnoj tematici i temama rada (Kosci, Gradnja pruge, Žetva, crteži iz cerničkog ugljenokopa…) u crtačkim i grafičkim tehnikama. Zanimanje za slične teme nastavit će se i nakon premještaja na varaždinsku Realnu gimnaziju 1928.g. sve rjeđe u bakrorezu, a češće u tehnici ulja. Početkom 1930-ih nastaju slike Komušanje, Žetva, Majka i dijete, koje je izložio zajedno s učeničkim radovima na temu seljaka u varaždinskoj gimnaziji. Kasnije je neke od tih slika uništio, preslikao ili razrezao. Netaknuta je ostala samo Međimurka.

Ova slika je portret obične žene sa sela. Žene koja je ustala čim je osvanulo sunce, potpalila vatru u kuhinjskoj peći, namirila krupno i sitno blago, ukućane, a zatim se uredila za odlazak u grad, gospodi kojoj je redovito dostavljala domaći sir i vrhnje, friško zaklanog piceka i grincajg. Prije isporuke navratila bi usput do gradske crkve. Jedne prohladne nedjelje nakon obavljene isporuke slikar ju je zamolio da mu pozira. Priprosta žena nije znala što se od nje zapravo traži. Gospodin slikar odveo ju je u sobu s dvorišne strane kuće i objasnio da samo treba mirno sjediti s košarom u krilu. Seljanka je zatečena čudnovatom situacijom, ali se nije željela zamjeriti dobrome gospodinu i njegovoj finoj gospođi, učiteljici, pa je bez zapitkivanja sjela na stolac i primila se čvrsto, objema rukama za košaru, olakšavajući si tako nelagodu. Platno i boje su bili pripremljeni unaprijed, a slikar je izvodio neke njoj nedokučive i tajnovite pokrete s kistom u ruci, primičući i odmičući se povremeno od napetog platna na štafelaju. Njegova šutljivost i zaokupljenost samo su pojačavali neugodu koju je osjećala, a slikar je na platnu zabilježio taj trenutak zbunjenosti i začuđenosti u njezinim očima i izrazu lica, iako je pogled skrenula u stranu. Širom otvorene krupne, tamne oči seljanke kao da se pitaju što ovaj čovjek, kojega zovu umjetnikom, uopće radi, dok ona sjedi gledajući na zidovima sobe slike golih i odjevenih muškaraca i žena, dijelova tijela, staraca … Bio je to najneobičniji dan u životu ove sasvim obične sredovječne međimurske seljanke, a slikar ju je naslikao u njenoj najboljoj odjeći. Na sebi je imala oker bajku (kratki kaputić, dio narodne nošnje), s crnom plišanom kragnom i manšetama, ukrašenim crvenom svilenom vrpcom. Glavu je prekrila bijelom maramom ispod koje se vidi uredno počešljana smeđa kosa razdijeljena po sredini. Vidjevši završenu sliku vjerojatno se zadovoljna vratila svojoj kući, unatoč izgubljenome vremenu.

Slikarov se model izgubio u anonimnosti, dok njegova slika na platnu i danas egzistira u Memorijalnoj zbirci slikara Ladislava Kralja kao prototip međimurske žene sa sela, pred kojom zastane svaki posjetitelj.

Naslov: Međimurka
Autor: Ladislav Kralj – Međimurec
Godina nastanka: 1933.
Tehnika: ulje na platnu
Veličina: 113 x 92 cm
Inv.br. MMČ 8770

Pripremila: Erika Nađ Jerković, muzejska savjetnica