124 godine prošle su od rođenja jednog od naših najpoznatijih Međimuraca – skladatelja svjetskog glasa, rođenog Čakovčanca, Josipa Štolcera Slavenskog (1896. Čakovec - 1955. Beograd).

Rođeni Čakovčanin, iako neosporno talentiran, zbog materijalnih neprilika teško se probijao kroz život radeći uz školu u obiteljskoj pekari. Bez obzira na životne neprilike, a zahvaljujući talentu i upornosti, uspio je upisati i pohađati muzičku akademiji u Budimpešti, a zatim, nakon dvije godine služenja u vojsci tijekom 1. svjetskog rata, završiti i glasovitu muzičku akademiju u Pragu. Financirali su ga njegovi Čakovčanci iz boljestojećih obitelji, a u dobivanju stipendije pomogao mu je i dr. Ivan Novak. Ubrzo je talentom prerastao okvire domaćeg teritorija te briljirao kao mlada skladateljska nada na njemačkom festivalu u Donaueschingenu 1924. godine. To je razdoblje njegovog prvog stvaralačkog perioda kada nastaju pjesme inspirirane međimurskim narodnim napjevima. Nakon školovanja predaje neko vrijeme na zagrebačkoj Kraljevskoj muzičkoj akademiji, no ubrzo seli u tada slobodoumniji Beograd gdje njegovo stvaralaštvo dostiže svoju zrelost i gdje će provesti ostatak života. Razdoblje od dolaska u Beograd pa do 2. svjetskog rata je njegovo najplodnije razdoblje u kojem pronalazi svoj specifičan i originalni avangardni izričaj, nastao kao neobičan spoj inspiriran balkanskim melosom i napjevima slavenskih zemalja te postulatima moderne glazbe. U Beogradu se oženio Milanom Ilić, družio kratko sa avangardnim umjetnicima zenitistima, predavao na srednjoj muzičkoj školi i Muzičkoj akademiji, vodio Hrvatsko prosvjetno društvo Međimuraca u Beogradu, skladao za novi medij filma, a nakon 2. svjetskog rata jedan period posvetio skladanju društveno angažirane i socijalistički obojene glazbe. Umire 30. studenog 1955. u svom domu u Beogradu u ulici Svetog Save 33 nakon bolesti koja je došla naglo i pokosila ga u par mjeseci. Dva dana prije smrti, u povodu državnog praznika Dana republike dodijeljena mu je službena nagrada za životno djelo: „Orden za zasluge za narod I. reda“.

Čakovec je jedini hrvatski grad koji održava memoriju na ovog umjetnika živom u svojoj lokalnoj zajednici. Majski muzički memorijal „Josip Štolcer Slavenski“ na kojem se dodjeljuje godišnja nagrada za najbolje glazbeno djelo u Republici Hrvatskoj održava se u Čakovcu od 1974. godine. Memorijal je iznimno priznata i ugledna kulturna manifestacija koja potiče domaće muzičko stvaralaštvo i nagrađuje ga. S vremenom je manifestacija prerasla u trodnevnu i dopunjena je izložbama, okruglim stolovima, predavanjima te tematskim večerima vezanim u lik i djelo Slavenskog. U gradu Čakovcu djeluje i renomirani zbor pod imenom „Josip Štolcer Slavenski“ osnovan 1975. godine, a unutar zbora od 2010. djeluje i Kazališna družina „Štolcer“. Gimnazija Čakovec osnovana 1961. godine nosi ime „Josip Slavenski“ od 1965. godine.

U Muzeju Međimurja 1966. godine oformljena je Memorijalna zbirka Slavenski unutar koje su sadržani njegovi osobni predmeti, dio namještaja iz beogradskog doma, autografi i tiskane partiture, prepiska i dio osobne biblioteke. Zbirka ima status registriranog nacionalnog kulturnog dobra. 2017. godine u stalnom postavu našeg muzeja postavljena je soba Josipa Slavenskog koja sadrži njegov namještaj, dio osobne biblioteke, nekoliko priručnih instrumentata, notnih zapisa, originalnih i tiskanih partitura, fotografija i osovnih predmeta. Zbirka je upotpunjena i virtualnom izložbom koju možete pogledati na sljedećem linku: https://mmc.eindigo.net/slavenski/.

Ilustracija: memorijalna soba Josipa Slavenskog u Muzeju Međimurja

Pripremila: Maša Hrustek Sobočan