Kao svjedoci važnih političkih i društvenih mijena, kroz koje je tijekom prve polovine 20. stoljeća prolazilo Međimurje, mogu nam poslužiti naoko jednostavni i „obični“ predmeti od kojih smo iz fundusa Muzeja Međimurja Čakovec izdvojili ploču o prodaji duhana.

Riječ je o emajliranoj ploči iz prve polovine 20. stoljeća postavljenoj na trgovini u Gardinovcu za vrijeme Kraljevine SHS/Jugoslavije i Kraljevine Mađarske. Dvostrana ploča sadrži latinični i ćirilični natpis na srpskom jeziku - „prodaja duvana“. U središnjem se dijelu ploče između dva natpisa nalazi slikovni prikaz državne zastave i grba Kraljevine SHS/Jugoslavije. Proizvedena je u Celju u tvornici emajliranog posuđa A. Westen d. d., što se vidi po natpisu u donjem lijevom kutu ploče. Radi se o tvrtki koju je 1894. godine osnovao njemački poduzetnik Adolf Westen čijom je odlukom 1924. godine tvrtka "A. W. tvornica emajliranog posuđa" postala vlasništvo cijele obitelji kao dioničko društvo i preimenovana u "A. Westen d. d.". Promjena naziva tvrtke pobliže datira ploču u razdoblje druge polovine 20-ih do kraja 30-ih godina 20. stoljeća. Ploča se nalazila na pročelju trgovine u Gardinovcu koju je otvorila obitelj Mavrin 1890. i u čijem je vlasništvu bila sve do početka 1960-ih godina. Muzeju Međimurja Čakovec ploču je darovao Andrija Božić iz Čakovca čiji su baka i djed bili vlasnici trgovine.

U vrijeme Kraljevine SHS/Jugoslavije za dobivanje prava maloprodaje duhana bilo je potrebno imati državnu dozvolu. Trgovina mješovitom robom u Gardinovcu dobila je to pravo pa je kao ovlaštena maloprodavaonica na pročelju trgovine trebala imati propisanu ploču s državnim grbom i natpisom o prodaji duhana. Maloprodavači su imali obavezu kupovati državni duhan te ga prodavati po cijeni koju je definirala država, uz određeni postotak zarade. Kraljevina SHS/Jugoslavija monopolizirala je proizvodnju, preradu i prodaju duhana pa je državna dozvola bila potrebna i za njegovu sadnju. Proizvođač je bio dužan državi predati sav urod duhana. Otkup su obavljale stručne komisije monopolske uprave koje su duhan privremeno skladištile u svojim stanicama te ga potom transportirale do tvornica duhana gdje se vršila njegova prerada, ponajprije za domaću potrošnju. Budući da je država malo plaćala uzgoj duhana, seljaci su unatoč strogim kontrolama i kaznama dio uzgojenog duhana prodavali na crnom tržištu.

U pravilu država je svoje pravo prodaje prenosila na zakupce veleprodaje koji su prerađeni proizvod iz lokalnog državnog skladišta preprodavali dalje i to isključivo ovlaštenim maloprodavačima po cijeni koju je odredila država, a oni dalje potrošačima. Kazne za prekršitelje monopolskih odredbi bile su većinom novčane ili su rezultirale gubitkom državne dozvole za proizvodnju ili prodaju duhana.

Ploča o prodaji duhana s trgovine u Gardinovcu korištena je i u vrijeme Drugog svjetskog rata kada je Međimurje pripojeno Kraljevini Mađarskoj. Tada je ploča premazana bijelom bojom te popunjena novim natpisom dok je njezina namjena ostala ista. Na mađarskom jeziku na gornjem dijelu ploče ispisano je ime mađarske države „Magyar Királyi“, a na donjem dijelu natpis o prodaji duhana „dohány áruda“. U središtu ploče iscrtan je državni grb Kraljevine Mađarske. Naknadni sloj ploče u lošem je stanju zbog guljenja boje, ali se ipak uspio sačuvati i tako dokumentirati promjene koje su zadesile Međimurje početkom 1940-ih dok je na drugoj strani ploče vidljiv njezin originalan izgled.

Ploča o prodaji duhana iz Gardinovca svjedoči nam da su politički i društveni preokreti kao i promjene koje su ih slijedile, utjecali na sve segmente života u Međimurju, a promjene su posebice bile promptne u područjima od državnog interesa. Dobar primjer je proizvodnja i prodaja duhana koja je zbog državnog monopola i kontrole tržišta osiguravala stalan i pozamašan priljev gotova novca u državni proračun.

Pripremila: Magdalena Vrbanec, kustosica povijesnih zbirki