Postoje dokazi da ljudi u društvenim igrama uživaju tisućljećima. No dokazi su ponekad nepouzdani pa možemo s popriličnom sigurnošću zaključiti da su se naši preci, na ovaj ili onaj način, igrali otkad je svijeta i vijeka. Možda čak s puno većim žarom nego danas.

Jedna od najstarijih društvenih igara na ploči - igra dvadeset kvadrata - koju su arheolozi pronašli u kraljevskim grobnicama jednog prastarog sumerskog grada, igrala se prije 4500 godina. Da bismo shvatili o kakvom se ogromnom vremenskom odmaku radi pokušajmo si predočiti da za 4500 godina neki nadobudni arheolog u razrušenom i napuštenom gradu iz 21. stoljeća pronađe Rubikovu kocku, smišljenu 1979. godine. Dakle, to otkriće - računajući od spomenute godine - dogodilo bi se točno 6479. godine. Začuđujuće, zar ne?

Igra dvadeset kvadrata ostala je samo arheološki nalaz, no apstraktna misaona igra dame i danas je popularna, a potječe iz starog Egipta, otprije 3600 godina. U tom vremenskom razdoblju nastale su i mnoge druge društvene igre na ploči koje su ljudi izmislili ne zbog materijalnog probitka, nego radi zabave, postizanja trivijalnih oblika misaone sreće ili čak poboljšanja svoje inteligencije. Tako je kineski car Shun, koji je živio između 2255. i 2206. godine prije Krista, osmislio tešku igru go kako bi poboljšao inteligenciju svoga sina. Ne znamo je li mu to uspjelo, no sa sigurnošću znamo da su sve društvene igre misaone te da nas mnoge od njih tjeraju na veoma napornu umnu aktivnost, duboko razmišljanje i „treniranje mozga“, nerijetko do krajnjih granica. Valjda je onda u svemu tome i nekakva korist u smislu jačanja inteligencije.

Najpoznatija misaona društvena igra svih vremena bez sumnje je šah. Arheolozi su nedavno u Uzbekistanu pronašli najstariju šahovsku figuru, izrezbarenu od slonovače i staru barem dvije tisuće godina. No i šah je imao svoju evoluciju, tako da današnji oblik dobiva u 15. stoljeću, a suvremena šahovska teorija postavljena je tek u 18. stoljeću. Danas vam za tu igru ljudski partner uopće nije potreban, jer se može igrati i protiv računala.

Lijep primjerak stola za šah čuva se u Muzeju Međimurja Čakovec, a potječe iz sredine 19. stoljeća. U svoje vrijeme ovaj prekrasan stolić bio je važan estetski, kulturni i društveni detalj građanskog salona neke bogatije čakovečke obitelji za kojim su gospoda kratila dane i uživala u šahovskoj igri.

U to vrijeme radija i televizije još nije bilo pa su društvene igre bile kraljice slobodnog vremena, kako na selu tako i u gradu. Čovjek je još bio nadmoćan tehnici. Danas je obrnuto pa bismo se trebali zamisliti nad činjenicom da računalo bez ikakva problema može pobijediti svjetskog velemajstora u partiji šaha. Pritom nas ne treba toliko brinuti da će računala uništiti ljepotu najumnije igre na svijetu, već da će uništiti ljepotu najumnijeg bića.