Od 1946. kada je osnovan ICOM definicija muzeja je vremenom evoluirala do formulacije usvojene u Beču 2007. koja je još uvijek na snazi i glasi: “Muzej je neprofitna, trajna ustanova u službi društva i njegova razvitka, otvorena za javnost, koja nabavlja, zaštićuje, istražuje, komunicira i izlaže u svrhu proučavanja, edukacije i uživanja materijalno i nematerijalno svjedočenje o ljudima i njihovom okružju.” Misija muzeja uglavnom je ostajala nepromijenjena samo se širio krug institucija na koje se definicija mogla odnositi. Na 24. ICOM-ovoj Generalnoj konferenciji 2016. godine zaključeno je da postojeća definicija nije u skladu s vremenom i da bi se trebala ažurirati. Na konferenciji u Kyotu 2019. nakon burne rasprave nije bio postignut dogovor oko nove definicije a rad na njoj je prolongiran. Nova definicija između ostalog trebala bi dati do znanja da muzej nije sve što u svom nazivu sadrži tu riječ.

Neovisno o novoj definiciji naši muzeji do daljnjeg moraju poštovati postojeći Zakon o muzejima i razne pravilnike među kojima i Pravilnik o stručnim i tehničkim standardima za određivanje vrste muzeja, za njihov rad, te za smještaj muzejske građe i muzejske dokumentacije (NN 30/06). Istim je propisano da stalni postav muzeja mora biti otvoren za posjetitelje najmanje tisuću sati godišnje. U tom smislu muzej je dužan javno istaknuti radno vrijeme ustanove i vrijeme kada je ona otvorena za korisnike, što podrazumijeva obavijest na muzejskoj zgradi ali i na svim mrežnim stranicama aktiviranim od strane muzeja, koje bi trebalo redovito ažurirati.

Manji dio muzejskih korisnika uvijek negoduje zbog radnog vremena muzeja za posjete iako je ono značajno produljeno od proljeća do jeseni već dulji niz godina. Rad s korisnicima dio je muzejskog posla i veseli nas, izuzev kad uzurpira vrijeme potrebno za primarni stručni rad kustosa. Naši korisnici, naravno ne bi trebali znati da Muzej pati od nedostatka osoblja i drugih kroničnih bolesti, osobito nakon otvorenja Riznice Međimurja jer o potrebama muzeja po zakonu se treba brinuti osnivač. Na putu u neku bolju budućnost, koju svima nama stalno iznova obećavaju, možemo samo optimistično planirati robotizaciju unutar muzeja, kako bi isti mogao biti otvoren od 0 do 24 sata na zadovoljstvo konzumenata muzejskih sadržaja, ali i kustosa koji bi se tada mogli neometano posvetiti prikupljanju, evidentiranju, proučavanju i zbrinjavanju muzejske građe te pripremi novih izložbi.

Kako bismo javnost ipak objektivno izvijestili o stvarnom stanju naše otvorenosti za korisnike, malo smo množili i zbrajali radno vrijeme tijekom ove 2021. godine i došli do slijedećih rezultata. U mjesecu siječnju muzej je bio otvoren za korisnike 228 sati, u veljači 208, ožujku 232, travnju 313, svibnju 306, lipnju 318, srpnju 354, kolovozu 358, u rujnu 354 i listopadu 326 sati. Na temelju planiranog radnog vremena pribrojit ćemo za studeni 224 i za prosinac 232 sata otvorenosti muzeja za posjetu radnim danima i vikendima do kraja ove godine. Ukupan zbroj sati tako iznosi 3437, što znači da je Muzej Međimurja za 343% premašio minimum od 1000 sati otvorenosti. Satnica preporučena Pravilnikom o stručnim i tehničkim standardima... odnosi se isključivo na muzejske stalne postave, ali tomu se mogu pribrojiti i sati koje korisnici provode na otvorenjima različitih povremenih izložbi, promocijama i edukacijama izvan redovnog radnog vremena naše ustanove kao i najpopularnije događanje Noć muzeja. Pribrojiti se mogu i sati korištenja muzejskih prostora na zahtjev građana, udruga, političkih stranaka, tvrtki ili lokalne uprave u različite svrhe. Sve nabrojano može ući u konačni zbroj otvorenosti Muzeja našim korisnicima iz redova lokalne i šire zajednice. Može li netko reći da je Muzej zatvoren u bilo kojem smislu ili da oživi samo u Noći muzeja? Takve uglavnom olako izrečene kvalifikacije ne mogu se staviti na teret nijednoj dosadašnjoj, a osobito ne recentnoj upravi muzeja koja u duhu populizma katkad i prerevno radi na skidanju te stigme što u brzoj izmjeni događanja ponekad rezultira šumovima u javnoj i masovnoj komunikaciji.

Erika Nađ- Jerković, muzejska savjetnica